– Na društvenim mrežama skoro svaki dan da imamo neku priču i ispovijest, kako neka osoba traži sestru, brata ili majku. Međutim, sve to ne djeluje toliko uvjerljivo, dok se ta osoba ne vidi svojim očima, kao što je bio danas slučaj na TV Kurir, gdje smo vidjeli jednu potresnu emotivnu priču…
Voditeljica i autorica Jovana Grgurević u emisiji NI 5 NI 6 Kurir TV-a pozabavila se gorućim društvenim problemom kroz glavna pitanja – koji su koraci u procesu potrage za ljudima koji traže davno izgubljenu braću i sestre, kojima je rečeno da je umro pri rođenju? Gošće u emisiji bile su tri žene koje traže svoje sestre: Tijana Simić, Karolina Deli i Marija Krivokapić; i Ana Pejić iz Vojvođanskog udruženja roditelja ukradenih beba. Sve tri sugovornice koje traže sestre imaju isto iskustvo: u potrazi za rodbinom za koju se tvrdilo da je umrla pri rođenju (što je u danim uvjetima bilo vrlo sumnjivo) kažu da su naišle na zid s nadležnim institucijama.
Pejić je rekao da je tipična situacija da oni koji pronađu braću i sestre ne žele javno pričati o onome što ne bi trebalo biti, a problem je tek zagrebana takozvana afera bebe u Srbiji, da ponekad potraga završi uspješno, ali to nije dovoljno dok se problem ne riješi temeljito na sustavnoj razini. Marija Krivokapić ispričala je kako je njezinoj majci tri dana nakon rođenja javljeno da joj je kći umrla, podijelivši s gledateljima tadašnje okolnosti koje dovode do velikih sumnji i vjerovanja da je beba ukradena. – Ni dan danas ne znamo što se zapravo dogodilo jer je to bila potpuno prirodna trudnoća kao i svaka druga. Knjižica. Porod najobičnijeg živorođenog ženskog djeteta, znali smo i njegovu težinu — dva kilograma i šest četrdeset i devet. To je velika beba.
Čak i ako malo smršavi što je tipično u prvim danima nije ništa strašno, nije za inkubator, nije za tako nešto. Otišla je na odjel i do nje nije došla apsolutno nikakva informacija da s djetetom nešto nije u redu. I tako naredna dva dana. Pošto u Višegradskoj u tom trenutku nisu dovezli dijete na porođaj, ona je imala termin od jedan do dva poslijepodne, da tako kažem, da provede vrijeme s djetetom, ali da provede vrijeme tamo gdje nije mogla držati svoje dijete. , gdje je samo mogla biti tu da mu da on priča, pjeva ili što već 10-15 minuta i to je to. Rođena je 28. kolovoza 1981. godine i 29. i 30. kolovoza je otišla na ono što ćemo nazvati druženje s bebom. Međutim, nakon tri dana, kada je otišla provesti vrijeme s bebom, nije je zatekla na uobičajenom mjestu.
– Ona 31. kolovoza, kako bi je redovito viđala, po toj rutini odlazi u prostor gdje su bebe i na mjesto gdje je bilo njezino dijete. Nema djeteta. Onda je pitala medicinsku sestru koja je radila na tom odjelu, gdje je moja beba? Dobila je odgovor da pogleda u ovaj drugi dio sobe gdje su starije bebe. Starije bebe, a njezina beba ima tri dana, ali ok, tako su je uputili. Tamo opet nema djeteta i šalju je glavnoj sestri koja je tada radila na tom odjelu. Nalazi je u hodniku. “Sjedni na tu klupu”, kaže mu. Kad mama pita gdje joj je dijete, ona počne govoriti da joj je to prvi porod, da je bila potpuno zdrava i da će sve biti u redu. –
Pravi se ujutro prvog rujna. Liječnik objavio da joj je dijete u kritičnom stanju! Bila je šokirana! Rekla je: Čekaj, ja sam jučer dobila informaciju da mi je dijete umrlo! Je li umrlo ili nije umrlo? Liječnik je izgledao zbunjeno i gotovo upitno odgovorio: Tko vam je rekao da je dijete umrlo? A kako je sestra bila prisutna u toj prvoj jutarnjoj posjeti, mama je pokazala na nju, kad su se njih dvije pogledale. Nekako su se njih dvoje zgužvali i izašli. Tog dana ih više nije vidjela. Otišla ih je potražiti. Ali nije bilo niti jedne osobe koja je tog dana bila na dužnosti.
Rekli su joj da potraži glavnu sestru. Ali glavna sestra sada je bila drugačija. Ovo je sve u Višegradskoj. Informacije u obavijesti o izdanju jednako su sumnjive: – Voditelj odjela tada je bio dr. Južnić. Potpisao je priopćenje. I uglavnom, na listi za otpust piše samo žensko dijete živo rođeno, težina dužina Rekao sam. Umro 31. i to je sve. Tamo se ne spominje uzrok smrti. Kad sam ga počeo tražiti, otišao sam prvo u Gradsku upravu tražiti rodni list i umrlicu jer su mi rekli: Ne možeš bez imena i broja. Rekao sam u redu, reci mi kako to mogu učiniti.
- Čak ni ovo nisam dobio. Tada mi je bilo jasno da se tamo izjava ne može dobiti. Tamo mogu dobiti medicinsku dokumentaciju. Dobro, otišao sam dolje, pitali smo na šalteru gdje možemo dobiti zdravstveni karton na temelju te otpusne liste, kao što je nalaz mrtvozornika o uzroku djetetove smrti. Na kraju su pozvali osiguranje, nitko nije vikao, ali ja sam inzistirao da imaju osobu kojoj mogu dati ovaj dokument. Očito ni ja nisam predao dokument, ne smijem ga predati jer nas je osiguranje ispratilo odatle. i do danas nismo dobili nikakvu medicinsku evidenciju koja bi potvrdila uzrok smrti. Uglavnom, od cijelog poroda i svega što se događalo, imate samo otpusnicu.
