Jasna Marin je svoje djetinjstvo provela u Bosni i Hercegovini, gdje se po prvi put susrela s pojmovima “Srbin”, “Hrvat” i “Musliman”. Brak njenih roditelja bio je proizvod duboke ljubavi, pri čemu je njena majka bila muslimanka, a otac Srbin. Danas je i sama Jasna u mješovitom braku i nastoji svom djetetu usaditi vrijednosti tolerancije. Takođe vodi računa da svoje dijete ne opterećuje pojmovima kao što su vjera ili nacionalnost. Tokom godina osnovne škole upoznao sam se sa pojmovima “vjera” i “nacionalnost”. Bosanski rat je počeo 1991. i 1992. godine, a djeca oko mene počela su koristiti fraze poput “Ti si Srbin”, “On je Musliman” i “Ovaj je Hrvat”.
Bio sam zatečen ovim komentarima i nisam razumeo šta znače. Po povratku kući, pitao sam majku šta ti pojmovi predstavljaju. Nije mi postavljala pitanje, niti je pokušala da me uputi. Jasna Marin je gostujući u emisiji Prve “150 minuta” izjavila da je porodica ne opterećuje ovim problemima. Tokom godina formiranja, provodila je praznike sa svojom širom porodicom. Tek nakon rata praznici su dobili značajniji značaj. „Praznike smo prvenstveno slavili sa članovima šire porodice“, rekla je ona. “Prije rata nije bilo toliko vjerskih praznika. Poslije rata slavili smo Božić i slavu, ali na savremeniji način. Imali smo žurke kod kuće, a prisustvovali su i moji prijatelji. Prema riječima Jasne, proslava nije bila u na konvencionalan način, jer nije odlučeno šta tačno slave.Najviše ju je pogodilo kako deca mogu biti negativno pogođena ovakvim događajima, posebno u vreme kada internet nije preovladavao.Danas je uobičajeno da se sve pogrešno pripisuje internet, ali Jasna smatra da je uzrok ovih problema često kod kuće. To je bio slučaj prije 30 godina kada su djeca o takvim stvarima učila od svojih vršnjaka ili porodice. djeca.
Jasna je navela da i danas diskriminacija i uvrede potiču iz početne tačke, često unutar porodice, iako ne moraju biti na nacionalnom nivou. Ona odlučuje da svog 11-godišnjeg sina ne izlaže takvim podjelama. Trenutno zna samo da mu je majka iz Bosne, a otac iz Srbije i ništa više.
Jasna, koja je od djetinjstva iskusila diskriminaciju i nepravdu, rekla je da nema jasno razumijevanje ko u šta vjeruje i koliko bogova postoji. Ona se suzdržava od nametanja bilo kakvih uvjerenja, ali umjesto toga uči da razlike postoje i da ne postoji skup uvjerenja koja se moraju usvojiti. Jasna naglašava da pojedinci moraju sami odlučiti šta će vjerovati i poštovati. Jasna ne toleriše diskriminaciju bilo koje vrste i to jasno govori u svojoj učionici, profilima na društvenim mrežama i privatnom životu. Ona se dosljedno bori protiv diskriminacije i nepravde, uprkos ličnom datku koji to može imati. Posebno je zabrinjava pitanje mobinga i diskriminacije u školama. Jasna vodi sina da razlikuje ljude, određujući ko je dobar, a ko loš.
