– Uskoro će se navršiti pune dvije godine, od kako nas je napustio jedan od najvećih srpskih nogometaša, Siniša Mihajlović. Preminuo je od raka, a borba sa opakom bolešću, trajala je punih 5 godina. Slijedi i priča o njegovom djetinjstvu, koja i nije bila baš najbolja i najsjajnija…
Siniša Mihajlović, cijenjeni nogometaš i trener, podrijetlom iz hrvatskog Vukovara. Ipak, on je cijelu svoju karijeru ponosno predstavljao Srbiju i dosljedno afirmirao svoj srpski identitet. Ova nepokolebljiva lojalnost često je izazivala kritike medija u susjednim regijama. Unatoč tome što je rođen u “mješovitom” braku, Mihajlović je otvoreno priznao svoje naslijeđe. Nažalost, sredinom prosinca izgubio je bitku s leukemijom. Tijekom svog života proživio je značajne nedaće, uključujući i razaranje doma od strane najboljeg prijatelja, inače Hrvata, tijekom rata.
Siniša Mihajlović je u intervjuu za B92 govorio o svom jedinstvenom naslijeđu, navodeći da ne može poreći da je napola katolik zbog majčine vjerske pripadnosti. Ranije se Mihajlović prilikom prijave nacionalnosti uvijek izjašnjavao kao Jugoslaven, jer je to bio uobičajeni izraz. Nije se identificirao ni kao Srbin ni kao Hrvat, nego kao Jugoslaven. Mihajlović se rado prisjetio razgovora s majkom Viktorijom u kojima je tražio razjašnjenje svog identiteta, na što mu je ona odgovorila da je Jugoslaven. Najutjecajnija osoba u njegovom životu nedvojbeno je bila njegova majka. Svojim strogim držanjem znala je obuzdati nestašnu narav mladog Siniše.
Od nje je upijao vrijedne roditeljske tehnike koje je kasnije primijenio u odgoju svoje petero djece. Siniša je tom prilikom govorio o svojoj sada već odrasloj djeci, osvrnuvši se na svoj strog roditeljski stil i važnost discipline. Prisjetio se svoje majke koja je imala kolekciju bičeva, uključujući i onaj drveni kojim ga je disciplinirala kad je bio mlad. Unatoč tome što ga nikada nije fizički tukla, njezin strogi pogled bio je dovoljan da ga drži u redu. Siniša je istaknuo potrebu za pravilima i strukturom u roditeljstvu, istaknuvši važnost akademskog uspjeha i organizacije. Kao trener sada ima više vremena za svoju djecu, sina vodi na trening nogometa, a kćer na tenis.
On cijeni te trenutke provedene zajedno s njima. Još jednom je istaknuo svoju nadaleko poznatu narav, stalnog pratioca na svom profesionalnom putu, kao i svoje nasljeđe koje je kod mnogih često izazivalo nezadovoljstvo. Čak se i u Italiji suočavao s kritikama zbog srpskog podrijetla. Je li se Mihajlović ikada posramio svoje nacionalnosti? Bila je to jedinstvena prilika u kojoj sam doživio sram.
- Tijekom mog boravka u Italiji bilo je mnogo incidenata koji su mogli izazvati osjećaj srama, ali ja sam ga istinski osjetio samo jednom. To se dogodilo tijekom utakmice u Genovi koja je naprasno prekinuta. U tom trenutku sam se prvi put zastidio svog srpskog identiteta. Mihajlović je to izjavio u povodu kvalifikacijske utakmice između reprezentacije Srbije i Italije za Europsko prvenstvo 2012., koja je imala teške posljedice za Nogometni savez Srbije (FSS). Siniša Mihajlović preminuo je 16. prosinca, a tri dana kasnije ispraćen je na groblju u Rimu, gdje su se od njega oprostili njegovi obožavatelji, prijatelji i najmiliji.
