Danas kada se pogledaju vremena od prije 500 ili više godina, vjeruje se da su ljudi živjeli puno skromnije, i da im nije puno trebalo za sreću. Međutim, bogataši i oni koji su navikli da imaju, oni su radili sve i svašta. Mi danas tako malo pišemo o Kraljici Terezi, koja je imala više nego zanimljiv život.
Rođena 13. maja 1717. godine u Beču, Marija Terezija je ušla u svijet kao kćerka cara Karla VI i Elizabete Kristine od Brunswick-Wolfenbüttel. Preuzevši ulogu nadvojvotkinje Austrije sa 23 godine, ona je zajedno sa svojim suprugom Franjo I. preuzela kontrolu nad Austrijom, Mađarskom i Češkom.
Po preuzimanju prijestolja, Austrija se našla upletena i u rat za austrijsko nasljeđe i u Sedmogodišnji rat, što je rezultiralo stanjem osiromašenja. Marija nije gubila vrijeme na provođenje vojnih i obrazovnih reformi, kao i na pokretanje raznih građanskih poboljšanja u Beču. Međutim, njena vjerska i moralna netrpeljivost dovela je do protjerivanja 20.000 Jevreja iz carstva. Uz to, osnovala je i Čedni sud, koji je izricao kazne koje su uključivale i smrtnu kaznu. Zanimljivo je da Marija Terezija nikada nije dobila zvaničnu titulu carice, uprkos svojoj poziciji moći. Formalno, njen suprug Franc Stefan nosio je titulu cara, a tek kada je stupio na tron Svetog Rimskog Carstva, Marija Terezija je priznata za caricu, ali isključivo u svojstvu careve supruge.
Uprkos očekivanju da će se vlast preneti na njenog muža i kasnije njenog sina Josipa, koji su tehnički bili njeni gospodari u Austriji i Češkoj, Marija Terezija je prkosila konvencijama i postala jedini vladar svojih teritorija, što ju je učinilo jedinom ženom u istoriji Habsburška monarhija da zauzme takvu poziciju.
Uz pomoć svojih ministara, Marija Terezija je predvodila niz opsežnih reformi. Ove reforme su obuhvatile obrazovanje i finansije, trgovinu i napredak u poljoprivredi, što je na kraju ojačalo poziciju Austrije. Marija Terezija je uvela obavezno obrazovanje za svu djecu uzrasta od 6 do 14 godina, osiguravajući širok pristup školovanju. Osim toga, potaknula je rast fabrika u Austriji.
Modernizacijom vojske, reorganizacijom državnih finansija i trezora, te primjenom zabrane lova na vještice i torture, pokazala je svoju posvećenost napretku. Uprkos svojim jakim religioznim uverenjima, ona je dala prednost autoritetu države nad crkvom. Iako neki suvremenici mogu tvrditi da je Mariji Tereziji nedostajao izuzetan intelekt, oni su joj priznavali da posjeduje osobine koje su visoko cijenjene kod monarha: ljubaznost, racionalnost, odlučnost i spremnost da prizna superiorni intelekt svojih savjetnika i prizna vlastite greške. Godine 1736. Marija Terezija stupila je u brak sa vojvodom Francom Stefanom, što je bila retka pojava s obzirom na njihovo dugogodišnje poznanstvo od njegove mladosti na bečkom dvoru.
Marija Terezija je, za razliku od većine pojedinaca tokom svoje ere, gajila iskrenu naklonost prema svom supružniku, uprkos prisutnosti nevjere na obje strane, što je imalo zanemarljiv utjecaj na njihovu vezu. Par je ostao nepokolebljiv, jer je njihova veza bila ukorijenjena u dubokoj i bezvremenskoj ljubavi koja je nadilazila puku fizičnost.
Tokom svoje vladavine, Franc I je imao pretežno simboličan položaj, jer je Marija preuzela primarne odgovornosti upravljanja državom. Jedan značajan aspekt njegove zaostavštine je njegov poklon supruzi za njen rođendan: zoološki vrt koji i danas stoji kao najstariji te vrste na svijetu, smješten u krugu palače Schönbrunn u Beču.
Iako su i Franz i Maria bili u vanbračnim vezama, njihova zajednica se smatra zadovoljnom. Tragično, Franc I je neočekivano preminuo 18. avgusta 1765. godine, vraćajući se iz opere u Insbruku. Nakon caričine smrti, njihov najstariji sin Josif izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva i upravljao je zajedno sa svojom majkom.
Prema riječima same Marije Terezije, ona je izrazila duboku tugu zbog gubitka ne samo muža, već i svog najbližeg saputnika i jedinog predmeta svoje naklonosti. Tokom dvije decenije, Marija Terezija je dočekala dolazak izvanrednih ukupno 16 potomaka, od kojih je impresivnih 13 uspjelo doživjeti punoljetstvo. Među svojom djecom, Marija Terezija je imala jedanaest kćeri i pet sinova.
Marija Terezija nije imala predaha! Gotovo svaka trudnoća se poklopila sa sukobom koji je bjesnio u njenom prostranom carstvu. Konvergencija rata i rađanja bila je neizbježna. Carica je često izražavala želju da se upusti u bitku, samo da bi je ometao nemilosrdni ciklus trudnoća.
Čak i nakon što su njena djeca odrasla i odselila se, ova odana majka je odlučila da im piše na sedmičnoj bazi, čvrsto vjerujući da je njena vlast nad njima ostala netaknuta, bez obzira na njihov status careva ili kraljica. U stvari, značajan dio njenog života bio je posvećen važnom zadatku ugovaranja odgovarajućih brakova za svoju djecu, a sve to istovremeno vodeći vojne kampanje i državne poslove.
Tokom čitavog svog postojanja vodila je nemilosrdnu borbu protiv nemorala. Sud za nevinost, koji je ona osnovala, predsjedavao suđenjima pojedincima uključenim u djela prostitucije, preljube, sodomije i homoseksualizma. Izrečene kazne bile su različite, od bičevanja do smrtne kazne. Vrijedi napomenuti, međutim, da su njeni brojni ljubavnici bili izuzeti od ovih posljedica.
