Marijan Beneš, bokser iz bivše Jugoslavije, bio je prvak Banjaluke, prvak Evrope i nekrunisani prvak sveta, jer njegova titula nije priznata zbog toga što novac nije bio uplaćen na vremeŠampion koji je u jednom meču izgubio oko, a u drugom ostao bez glasnih žica nakon udarca u grlo, nikada se nije predavao. Ostao je borac do poslednjeg trenutka života. Bio je bokser pred kojim su mnogi padali i kojeg su se protivnici plašili.
- “Bilo mi je smiješno kada sam vidio ljude koji su bili nervozni prije meča sa mnom, pa nisu mogli obući gaće. Oba oka bih dao za boks.” Boksao je trideset i devet mečeva sa samo jednim okom.Znao je da je dobar, ali je također znao da sebi ne čini dobro. Iza njegovog imena ostale su razne titule, ali je ostao i sa žaljenjem.
Kad je nastupao u Parizu, sve oči bile su uprte u njega, Belmonda, Alaina Delona i brojna velika holivudska imena. “Njegovi prijatelji kažu da je vrlo iskren i vrlo osjetljiv kad ga netko povrijedi”Boksač, flautist i kreator najemotivnije glazbe. Imao je cijelu Jugoslaviju budnu noću da gleda njegove utakmice. A onda je sve bilo gotovo kada su počele borbe. Govorio je da je zauvijek Jugoslaven. Izgubio je prijatelje, oca, majku, brata. Njegov hrvatski otac Beneš rekao je da mora zauvijek napustiti Banja Luku.
Nakon rata vratio se u svoju Banju Luku i rekao da iz nje više neće otići. Žanet Beneš Ćulum, kći legendarnog boksačkog prvaka Marijana Beneša, uoči treće godišnjice njegove smrti otkrila je mnoge zanimljive detalje iz njegova života:Tijekom rata mnogima je protiv svoje volje podijelio novac; kasnije su ga mnogi od tih istih ljudi izdali. To ga je rastužilo, ali ga nije ogorčilo. Uvijek je govorio da bi sve ponovio – rekla je Jeanette u razgovoru za Novosti.
Mnoge anegdote prožimale su život ovog velikog šampiona…Znao je vidjeti nekoga kako puši u kafiću i ustati, prići mu, uzeti cigaretu i ugasiti je. Bio je zagovornik zdravog života i mrzio je pušenje, pa je znala da će, ako ode u kafić i vidi nekoga da puši, ustati, uzeti i ugasiti cigaretu – otkrila je Jeanette. Zadnji posjet Jeanette nikada neće zaboraviti.
” Sjećam se posljednjeg posjeta, ali ne prije njegove smrti i bespomoćnosti koju sam osjećala jer mu nismo mogli pomoći. Nisam mogla izdržati, briznula sam u plač, a on se probudio i rekao: “Žao mi je sine što sam te sjekirom sjekao Svima je izuzetno teško pao Marijanov odlazak sa životne pozornice, a najgore je naravno pala obitelj…Žalim svaki trenutak što nije mogao živjeti od njegove smrti, među njima je i rođenje dvoje unučadi. – Jeanette je neutješna.Beneš je volio Jugoslaviju, himna “Hej, Slaveni” pjevana mu je na sahrani 40 puta u njegovu čast.
Najviše od svega, Jugoslavija je za njega bila sve, bio je vjeran do posljednjeg dana života, pa je i nas odgajao u tom duhu: da ne dijelimo ljude po vjeri i nacionalnosti. Najveće poniženje i nešto što ne može razumjeti je da su ljudi podijeljeni, a umjesto toga mogu živjeti zajedno, otkrila je Jeanette.
Marijan Beneš bio je jedan od najboljih boksača SFRJ svih vremena.Rođen je u Beogradu 1951. Majka mu je bila Marija Vukić, Ličanka, a otac Josip, vojvođanski Hrvat. Obojica su bili učitelji; otac, također profesor glazbe, ljubav je prenio i na trećeg od njihova tri sina, Marijana. Bio je vrstan matematičar, a kod takvih je roditelja završio nižu glazbenu školu flaute i klavira.
Napustio je srednju školu nakon prve godine kako bi boksao. Bio je Ljiljanin brat i jedan od dvojice starije braće, uz Antu i Josipa koji su boksali. Počeo ga je zadirkivati jer su njegovi vršnjaci trenirali s njegovom braćom. Oni su već tada kao obitelj živjeli u Tuzli. Kad je imao 10 godina i na treninzima eliminirao 18-godišnjake, primijetili su ga.
Marian Beneš je u amaterskoj karijeri imao 299 borbi i osvojio 272. Uz Matu Parlova najbolji boksač bivše države svih vremena. Osvojio je sve moguće titule u BiH i bivšoj Jugoslaviji, a naslov europskog prvaka branio je četiri puta.
Bio je profesionalni boksač i osvojio je naslov prvaka Europske boksačke unije u poluvelter kategoriji 1979. Marian Benes povukao se iz boksa 1983. zbog teške ozljede oka. Jednom su ga pitali je li Bosanac ili je još Jugoslaven. Rekao je “ono što sam uvijek bio – mali Titov pionir”.- Pošten čovjek jednom se kune za jednu stvar. Bio sam i jesam pošten. Zakleo sam se Titu da ću čuvati bratstvo i jedinstvo, a ono što sam tada mislio mislim i danas – rekao je Beneš.
Čak se dva puta sreo s Titom. Pojedinosti o jednom prepričavaju se i danas.Taj Tile je bio idiot. Kad sam prvi put sreo Titu, on mi je predstavi: “A ti si pobijedio Hazarda, mladiću?”. Ja mu kažem: “I ti si mali, Tito-druže?”. Umire od smijeha. Neka pišu što hoće, ali dok je Tito bio živ nitko nije jeo iz kante za smeće. Svi su imali plaću – i radnik, i rudar, i onaj koji mete ulicu, i liječnik… “Sad muškarci jedu hranu iz kanti za smeće – u Zagrebu, u Beogradu, pa čak i u Banjoj Luci”, rekao je Beneš.
Završio je tako što je napustio boks i oženio se lijepom Nišlijkom Stanom, s kojom je dobio Žanet i Marijanu, a iza sebe je imao jedan propali brak sa Aidom od samo 18 dana i dvoje djece. Maria od Milene iz Beograda, a Filipa od njemačke grofice, plod izvanbračne zajednice. Žene su ga voljele, on to nikad nije poricao, pa bi u životu, između ozbiljnije vezanih veza, bilo mnogo toga čega se ne sjeća. Muškarci su ga obožavali. U Parizu je dočekivao slavne glumce Alaina Delona i Jean-Paula Belmonda, Delon mu je čak dao ponudu da bude njegov menadžer: “Ne, hvala”, kaže Beneš.
Bila je topla domaćica.O Marijanu sada brine njegova bivša supruga Stana. Godinama je čitala i slušala kako je obitelj Beneš napustila Marijana, da nema ni za lijekove, a jedino što mu je ostala je obitelj. Stan se zapravo vodi na njihovu kćer Jeanette, koja je bivša sobarica, a vrsni stomatolog Boris dijeli ordinaciju sa suprugom. Otišli su do podstanara kako bi otac Marijan imao mira.
Teško mu je razgovarati s Marjanom, čak ni Stana ne razumije baš sve što on pokušava reći. Za to uvijek ima olovku i papir pored sebe. Tvrdi da ne bi mijenjao ništa osim nekih pojedinaca koji ga okružuju; njegovi takozvani prijatelji.
“Podigni ih”, kaže Stany, pokazujući prstom prema gore.
– Marijane, oprosti što sad nisam bio u kući na Vrbanji, u Jeanetteinom smo stanu. Pehare nećemo staviti ispod kaveza na aukciji, odnijet ćemo ih iz kuće tako da ne brini – rekla mu je Stana. “Neka ne ostave ništa za uspomenu djeci i unucima jer oni nemaju sjećanja na svog oca i svog djeda. A nije bio dobar otac i muž.” Ja sada govorim o njemu kao čovjeku i on to zna, ne govorim mu iza leđa, nego sada u lice. “Nismo mu mi bili važni, važni su mu bili svi ti ljudi koji bi mu dolazili. Mogao nas je ostaviti bez novca. Nije istina da se borio, bio je veliki čovjek i prijatelj, kamo sreće da nam je to bio. Koliko ste podijelili ljudima, pet milijuna maraka? – pita Stana.
Marijan kaže. Više.
– Pričaju da je novac držao u kartonskoj kutiji i svakome tko bi mu ušao u kuću Marijan bi samo pokazao gdje sjedi i rekao mu: Uzmi koliko ti treba. Jednom je neki čovjek pozvonio na vrata dok mu je u gostima bio moj prijatelj Ivica. Razgovarali su na vratima, a onda je Marian tom čovjeku nešto dao. Okrenuo se natrag društvu i pitao ih znaju li tko je to. Rekli su ne. Onda je rekao da ni on ne zna, ali da mu je upravo dao 2000 maraka – priča Stana.
Uspomena za djecu i unukeNije bila ljuta na njega što je poklanjao stvari, na kraju krajeva udala se za njega nakon borbe u ringu i kada više nije imao maraka.Sve je to imao samo bijeli Ford za vjenčanje. Sagradili smo tu kuću, zajedno kupili zemlju, zadužili se i završili. Pomagali smo jedni drugima s prijateljima. I sve je otišlo s tim falaboxom, čak i njegovo zdravlje. Mislite li da je kćerima bilo lako odrastati s prezimenom Beneš u ovom gradu? Ne, uopće nije bilo. Bilo je neistinitih tvrdnji da se iz Hrvatske vraća u tnk u Banjoj Luci. Ne znam tko se i kako izvukao i je li to rekao, ali zamislite što su njih dvoje prošli – kaže Stana.
Čini se da ne žali novac, nekretnine. Za vrijeme rata, a da njegova supruga nije znala, zajednički poslovni prostor je zamijenjen za prostor u Medulinu koji je dalje mijenjan, ali taj je slučaj na sudu, možda će sve te transakcije biti poništene. Vjerojatno se nikada neće vratiti u kuću u Vrbanji. Imanje od milijun maraka prodano je za 69.500 maraka moćnom Tanasiju Joviću, bivšem šefu Robnih rezervi Republike Srpske. Nekretninu je uzeo natrag, ali Joviću nije vratio 69.500 maraka od kupoprodajne cijene, a iznos se udvostručio zbog kamata (na isti su iznos procijenjeni navedeni ulozi pa bi mu za kupnju kuće trebalo 300.000, ali Marijan ih nema). ).Stana je bila Marijanin suprug 11 godina i bivši suprug 23 godine. Da nije bilo nje, on bi sada bio beskućnik.
“Ni ja ni djeca ne bismo nikad takvo što dopustili. Zapravo, on je stalno zbrinut, zato boli komentar da ga se obitelj odrekla. A dok je bio sam u kući, angažirali bi žene koje brinula o njemu, nosila bih namirnice, ali ljudi to ne znaju, osuđuju i pričaju” priča nam Stana “kažu kako su sva Marijanova djeca super i jako je sretna zbog njihove brige da se ova nepravda ispravi. .U Banja Luci je samo Jeanette. Marijana je doktorica prava i živi u Beču. Maria je u Beogradu (diplomirala glazbu u Beču). A Filip je doktor političkih znanosti u Njemačkoj.
Svi su se okupili 2006. godine kada je promoviran film ‘Bio jednom jedan šampion’ prema njihovom ocu. Jeanette je to jako dirnulo jer je to bio jedini put da ga je stvarno upoznala. Cijelo vrijeme je plakala. ‘Malo znaju, a nisam ih htjela opterećivati’, kaže nam Stana.Preminuo je nakon dugogodišnje patnje, u skromnim uvjetima bez osnovne zdravstvene skrbi. Nije mogao govoriti jer su mu u tučnjavi stradale glasnice, u tučnjavi je izgubio oko, 26 puta je lomio šake, bolovao je od Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.Beneš je preminuo 4. rujna 2018. u Banjoj Luci u 67. godini života.
