Marijanina nezamisliva noćna mora postala je stvarnost kada se morala suočiti s najgorim strahom svakog roditelja – tragičnim gubitkom vlastitog djeteta. Sa samo 7 godina kćer Ana joj je ne samo oduzeta, već i brutalno ubijena. Nakon ove neizrecive tragedije, Marijana je tražila pravdu s neumoljivom odlučnošću koja joj je priskrbila neslavnu titulu “Majka osvetnica”, ime koje i dan danas odjekuje svijetom.
Tijek Marijaninog života značajno se preokrenuo kada je davne 1972. godine počela hodati s menadžerom lokala u kojem je radila. Njihova veza dovela je do toga da Marijana zatrudni i rodi dragocjenu djevojčicu Anu. Unatoč izazovima okolnosti u kojima se nalazila, Marijana je uvijek pazila da Ana bude uz nju dok je radila. Međutim, kao što je prikazano u kasnijim dokumentarcima o njezinu životu, bilo je slučajeva u kojima je Ana ostajala sama tijekom Marijaninih noćnih smjena u pubu ili kad se trebala odmoriti tijekom dana.
Svjedoci se sjećaju Ane kao iznimno neovisnog djeteta koje je, čini se, sazrelo iznad svojih godina čak i prije nego što je krenulo u školu. Marijana se i sama borila sa spoznajom da možda nije bila u mogućnosti pružiti odgovarajuću brigu i pažnju koju je njena kćer zaslužila. U jednom je trenutku čak razmišljala o mogućnosti da Anu da na posvajanje. Ipak, sudbina je imala druge planove.
Napomena: Ponovno kreirani tekst ne pruža točnu rekreaciju izvornog teksta, jer dodaje dodatni kontekst i priznaje implikacije koje predstavlja izvorni tekst. Nakon nesporazuma s majkom, djevojčica od sedam godina odlučila je pobjeći iz škole. Nažalost, nakon toga je ostalo nepoznato gdje se nalazi. Kasnije se otkrilo da je Anu oteo njihov susjed Klaus Grabovski, po zanimanju mesar. Ova 35-godišnja osoba imala je prethodnu kriminalnu prošlost, jer je prethodno bila u zatvoru zbog zlostavljanja djece. Zanimljivo, bio je podvrgnut kemijskoj kastraciji, iako se kasnije otkrilo da je bio podvrgnut hormonskoj terapiji kako bi spriječio poništenje postupka.
Istraga je pokazala da je Grabovski Anu nekoliko sati držao zatočenu u svojoj rezidenciji prije nego ju je zadavio najlonskim čarapama. Nakon toga je beživotno tijelo djeteta sakrio u kartonsku kutiju i ostavio ga uz rub obližnjeg kanala. Brzo nakon što je njegova zaručnica dojavila vlastima, Grabovski je iste večeri uhićen. Iako je priznao da je počinio ubojstvo, oštro je negirao bilo kakvo maltretiranje djeteta. Suđenje je počelo brzo, ali njegov završetak nije bio ništa manje nego izvanredan. Shrvana mukom proživljavanja tragične sudbine svoje kćeri, majka Marijana uzela je stvar u svoje ruke. Marijana je trećeg dana suđenja ustala sa svog mjesta u sudnici, izvadila vatreno oružje iz torbe i ispalila ukupno šest hitaca u Grabovskog koji se beživotno srušio na pod sudnice.
Prema riječima suca Gintera Krugera, koji je odmah razgovarao s Bahmajerovom nakon što je pucala u Grabovskog, ona je navodno izrazila želju da mu okonča život. Tragična smrt mlade Ane već je zaokupljala pozornost njemačke javnosti, a postupci Bahmajerove samo su pojačali opće zgražanje, što je rezultiralo vrlo publicističkim suđenjem. Dok su mnogi pojedinci suosjećali s njom i shvaćali njezine motive, nudili darove i poruke podrške, bilo je i onih koji su žestoko osudili njezino percipirano prkošenje pravdi. Ubrzo su isplivali detalji o njezinoj prošlosti, uključujući i otkriće da je prije Ane dala dvoje djece na posvajanje, kao i neprovjerene tvrdnje da joj je otac bio povezan sa SS-om. Tijekom liječničkog pregleda od Bahmajerove je zatražen uzorak rukopisa, na što je ona odgovorila dirljivom izjavom: “Učinila sam to zbog tebe, Ana”. Uzorak je ukrasila sa sedam srca koja simboliziraju svaku godinu Anina kratkog života.
