Goran Vuković, poznat i kao Majmun, postao je poznat po Jugoslaviji i velikom dijelu Europe nakon kobnog susreta s Ljubom Zemuncem u Frankfurtu 1986. Kao vođa voždovačke zločinačke organizacije, Goran Vuković se neustrašivo obračunao s Ljubomirom Magašem, poznatom kao Ljuba Zemunac. Tragično, Goran Vuković dočekao je svoju smrt prije 29 godina, 12. prosinca 1994. u Beogradu.
Vuković, zvani Majmun, bio je istaknuta osoba voždovačkog klana, au beogradskom podzemlju postao je poznat po umiješanosti u ubojstvo Ljube Zemunca 1986. godine. Kao rezultat toga, odslužio je petogodišnju zatvorsku kaznu u Njemačkoj prije nego što se konačno vratio u Beograd.
Prije prerane smrti u zloglasnoj sačekuši, Vuković, inače vlasnik brojnih noćnih klubova u Beogradu, nekim je čudom preživio čak pet pokušaja atentata.
U Beogradu se dogodio tragičan događaj prilikom izlaska Vukovića i njegovih suputnika iz kasina. Prije nego što su ušli u svoje vozilo, koje je bilo parkirano u blizini Jugoslavenskog dramskog pozorišta, rutinski su provjeravali ima li tragova eksploziva ispod njega. Dok su zatvarali vrata svog BMW-a 850, mrak je ustupio mjesto trojici maskiranih napadača naoružanih automatskim oružjem koji su izašli iz parka Manjež. Tragično, i Vuković i njegov prijatelj Duško Malović izgubili su živote u trenu, ostavivši iza sebe scenu razbacanu sa 168 čahura. Unatoč opsežnoj istrazi, identitet dvojice napadača koji su odgovorni za ovaj gnusni čin i dalje je nepoznat.
I nakon 26 godina Vukovićev život ostaje predmetom pažnje i kontroverzi.
Zbog njegove izvanredne sposobnosti da bez napora skalira strukture, zaradio je nadimak “Majmun”. Dok je rođen u Beogradu, svoje formativne godine proveo je u Sarajevu. Međutim, u nježnoj dobi preselio se u Frankfurt, gdje je ušao u život pun nedopuštenih nastojanja.
Od malih nogu ga je povezao s Đorđem Božovićem, kumom porijeklom s Voždovca. Godine 1983. prvi put se pojavio u Centralnom zatvoru, nakon što se u mladosti bavio krađom. No, u javnost ga je izbacilo nemilosrdno ubojstvo Ljube Zemunca 1986. godine. Tada je jasno rekao da mu nikada nije bio cilj svrgnuti Ljubu s trona, niti biti agresor u kobnom okršaju.
Suočavao sam se s podsmijehom drugih, ali među nama je postojao neizgovoreni dogovor da ako ste u svađi, u pratnji žene ili s obitelji, ostavite vas na miru i incident će se zaboraviti. Dakle, kad me Ljuba pokušao omalovažiti pred vlastitom ženom, nisam to mogao dopustiti. U trenutku njegove pogibije Ljuba je bio nenaoružan, kao što je i vjerovao da jesam. Ubojstvo Ljube Zemunca, renomirane ličnosti jugoslavenskog i europskog podzemlja, nije bio lak zadatak. Bio je nevjerojatno opasan i okretan, uvijek svjestan opasnosti koje ga očekuju. Mnogo je puta pokušano na njega, ali prije mene u Milanu njega je u trbuh ubio Kole Debeli. Ja sam bio taj koji je najmanje dobio Ljubinom smrću”, izjavio je tada Goran Vuković Majmun. Uoči smrti Goran Vuković iznio je fascinantno otkriće vezano uz film “Vidimo se u osmrtnici”, otkrio je svoju svijest o popis pojedinaca označenih za eliminaciju, na kojem su bili on i Aleksandar Knežević zvani Knele, no u istom se filmu kasnije predomislio.
Vuković se osvrnuo na svoje postupke i razmišljao o načinima na koje je možda podbacio u služenju domovini. Odlučno je izjavio da nikada nije djelovao na štetu naroda. No, vrijedi napomenuti da je samo nekoliko mjeseci kasnije njegovo postojanje naprasno prekinuto.
