Đorđe Balašević je, kroz svoju muziku, postao legenda koja je ostavila dubok trag u srcima svojih obožavalaca. Njegove pesme nisu bile samo melodije, već su bile priče o ljubavi, gubicima, prijateljstvu i životnim izazovima. Pored toga, njegov muzički opus bio je ispunjen ličnim emotivnim porukama koje je upućivao Oliveri, deci i celokupnoj porodici, kao i o životu koji je živeo.
Đorđe Balašević je posljednja tri dana svog života proveo na Infektivnoj klinici u Novom Sadu, boreći se s teškom upalom pluća izazvanom virusom. Uprkos ozbiljnom zdravstvenom stanju, do samog kraja je zadržao svoj prepoznatljiv duh. Njegove posljednje riječi, kako je prenijela medicinska sestra koja je tada bila dežurna, bile su tihe, ali dirljive: „Reci Olji da sam je voleo svakim dahom, i da sad idem s mirom.“ Te riječi dodatno svjedoče o snazi njihove veze koja je trajala više od četiri decenije.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, Balašević je govorio o braku sa svojom Oliverom, kako ju je s ljubavlju nazivao – Olja. Njihov odnos bio je sve samo ne običan. Bila je to ljubav satkana od humora, strasti, izazova i ogromne međusobne podrške. „Ti i mama ste sudbinski vezani“, rekla je njihova kćerka Jelena, sažimajući ono što su mnogi mogli da osjete i iz njegovih stihova.
Đorđe je često isticao koliko mu je značila Oliverina prisutnost – bila mu je ljubavnica, drug, menadžer, ali prije svega – najbolji prijatelj. Govorio je da su zajedno prošli kroz mnogo toga, od teških dana bez novca do svjetla reflektora i velikih koncertnih sala. Iako se nisu uvijek slagali, ljubav koja ih je povezivala bila je jača od svakog nesporazuma.
Posebno je isticao koliko mu je bilo važno da Oliveri nadoknadi sve što joj je nedostajalo u detinjstvu. Trudio se da svaki njen rođendan bude čarolija, da porodični trenuci budu puni topline i smeha. „Njena sreća je postala moj cilj“, rekao je u jednom intervjuu.
Olja nije bila samo supruga; bila je ključna figura i u njegovoj karijeri. Kao njegov menadžer, znala je kako da ga zaštiti od suvišnih obaveza i kako da vodi poslovne poteze sa sigurnom rukom. Đorđe je smatrao da je njen talenat u toj oblasti neprocjenjiv, i da bi mogla biti uzor mnogima da je ranije uplovila u te vode.
Kroz stihove koje je pisao, Balašević je ostavljao trag ne samo kao muzičar, već i kao hroničar jedne epohe, emocija i porodičnih vrednosti. Njegove pjesme su bile ogoljene ispovesti o ljubavi, gubicima, ali i beskrajnoj veri u život. Porodična ljubav bila je srž njegovog stvaralaštva. Đorđe Balašević nije samo živio muziku – on ju je pretvarao u život sam.
Danas, njegovo ime ostaje duboko urezano u kolektivnu memoriju ljudi širom bivše Jugoslavije. Njegova muzika, njegovi stihovi i priče o ljubavi prema Oliveri ostaju kao podsjetnik da prava ljubav, kad se jednom desi, ne prestaje – čak ni kad srce prestane da kuca.
