– Danas se na društvenim mrežama može vidjeti jako puno ideja po pitanju sklapanja kuće, vikendice ili ljetnje kuhinje za jako malo novaca. Jednostavno, potrebno je samo da imate malo mašte, da zasučete rukave i da napravite sebi krov nad glavom. Slijedi jedna takva priča koja nam dolazi iz Srbije.
Srbiju je oduševila priča o Milanu i Nadi, Đupovcima iz Šapca, koji su prije šest godina donijeli hrabru odluku da u obližnjem selu sagrade tradicionalnu i održivu kuću od slame i blata i tamo se presele sa svojom djecom, prihvaćajući više seoski način života.
Godine 2017. mladi i marljivi par upustio se u nevjerojatan pothvat izgradnje kuće iz snova, uz pomoć svojih prijatelja na mobi. Ovaj projekt koji ulijeva strahopoštovanje uključivao je doslovnu izgradnju kuće od 120 četvornih metara, a par je izdvojio proračun od 20.000 eura kako bi svoju viziju oživio. Divljenja vrijedan trud ovog marljivog dvojca naširoko su pohvalili svi koji su svjedočili njihovom izvanrednom postignuću.
Čitaoci, očarani drevnom graditeljskom tehnikom kojom su se služili naši preci širom Srbije, sa radoznalošću su bili svedoci konačnog izgleda Milanove i Nadine završene kuće.
- Ušavši u dom obitelji Đupovac, ja, kao i mnogi drugi gosti, nisam mogao a da ne uzviknem: “Kako je osvježenje disati u ovoj kući!” Zaista je nevjerojatno kako korištenje prirodnih materijala u izgradnji zidova, krova i poda stvara atmosferu čistog, čistog zraka koji kao da prodire kroz svaki kutak. Miris drva pridonosi osjetilnom iskustvu, dok temperatura u unutrašnjosti ostaje ugodno ugodna. Takav prvi dojam podijelio je i Nenad Blagojević iz Priče sa došom, koji je imao priliku posjetiti Đupovce i njihov izuzetan dom. On je, kako navodi SMP, svoj boravak tamo opisao kao dašak svježeg zraka.
Nada (43) i Milan (40), farmaceut i profesor tjelesnog, s dvojicom sinova i jednom kćeri navikli su se na “prirodno” okruženje jer su prethodne zime provodili u slamnatoj kućici, a ovamo su se preselili početkom 2018.
Obitelj Đupovci privukla je pažnju javnosti kada se proširila vijest o njihovoj jedinstvenoj odluci da sagrade kuću u Jevremovcu kraj Šapca. Za razliku od mnogih modernih domova, ova kuća izgrađena je s prepoznatljivim kutom krova od 45 stupnjeva, čime se osigurava da snijeg i kiša lako skliznu.
Tijekom početnih faza postavljeno je mnoštvo upita, uključujući upite poput: “Iskapaju li za bazen?” i “Zašto njihovim temeljima nedostaje tradicionalni trakasti dizajn tipične kuće?” Dodatno, postavljena su i pitanja u vezi s potencijalnim curenjem vode iz trske na krovu i upravljanja nakupljanjem snijega na vrhu krova.
Čini se da je kolektivno pamćenje previdjelo činjenicu da se nekada živjelo u sličnim, zdravijim kućama, izgrađenim od betona, koje su se pokazale znatno isplativijima u odnosu na današnje nastambe od cigle i betona.
Po dolasku bala slame, znatiželjnici su se raspitivali gradimo li šupu. No, kad se dimnjak pojavio, postalo je očito da gradimo stambenu nastambu. Gradnja je započela u travnju 2017. i završila do Nove godine. Prije toga smo živjeli u Šapcu, u stanu smještenom usred kakofonije buke. Užurbana atmosfera kafića, parkirališta i gužve neprestano nas je okruživala, prisjeća se Nada za Priče s dušom.
Želeći promijeniti okruženje, identificirali su dvogodišnji prozor mogućnosti koji se podudara s Nadinim rodiljnim dopustom za njihovo treće dijete. Tijekom tog razdoblja imala je dovoljno vremena za provedbu online istraživanja o pristupačnim stambenim opcijama. U međuvremenu su uredno otplaćivali svoj kredit za stan koji je bio pri kraju.
- Prvotni plan da se drvena kućica izgradi od punog drveta pokazao se preskupim pa je odabrana alternativna opcija. Naposljetku je odabrana kuća od slame, sa zidovima koji se sastoje od bala slame sigurno postavljenih između drvenih greda. Ti su zidovi zatim obloženi troslojnom žbukom od blata s obje strane. Krov je, s druge strane, bio izrađen od trske. Većina kuće izgrađena je od drveta, s blago povišenom bazom od opeke. Osim betonskih temelja i hidroizolacije od bitulita i kondora, svi materijali korišteni u izgradnji kuće su prirodni. Nada daje ovo objašnjenje.
Solarni paneli opskrbljuju ih električnom energijom iskorištavanjem sunčeve energije. Osim toga, koriste kolektore za zagrijavanje vode u svom bojleru. Izvor vode im je bunar. Sustav grijanja je na drva, a koristi se peć nalik raketnoj peći, izrađena prema nacrtima organizacije “Uzume” iz Francuske.
Uz hvale vrijednu izolaciju, svega tri kubika drva bila su dovoljna za grijanje do sredine veljače ove godine. Iako im nedostaje televizija, računalo i internetska veza su lako dostupni. Hrana je stručno pripremljena u pećnici na drva i plinskom štednjaku. S ukupnom površinom od 120 četvornih metara, kuća se može pohvaliti s 52 četvorna metra u prizemlju i na prvom katu, uz dodatnih 16 četvornih metara zatvorene verande.
Nekonvencionalan pristup gradnji naišao je na skepsu kod naših roditelja, jer je odudarao od normi u Srbiji. Đupovčani pričaju kako su hrabro prihvatili promjene i krenuli na put novog početka.
- Milan i Nada slažu se da život na selu donosi ugodan život. Iako ne žale što su napustili grad, priznaju da korištenje solarnih panela za električnu energiju dolazi s određenim ograničenjima. Na primjer, ne mogu istovremeno napajati deset uređaja zbog povremenih prekide u opskrbi električnom energijom. Međutim, ovom se neugodnošću lako može upravljati izradom rasporeda aktivnosti. Osim toga, postavili su baterije za pohranjivanje viška električne energije, osiguravajući 15-dnevnu pričuvnu opskrbu. Prihvaćanje ruralnog načina života također je utjecalo na njihove obrasce spavanja, jer sada ustaju i odlaze ranije u mirovinu tijekom zimskih mjeseci. Ova prilagodba usklađena je s njihovim biološkim satovima, za razliku od grada gdje se jaka svjetla protežu duboko u noć, što dovodi do kasnijeg odlaska na spavanje.
Dio prostranog posjeda od 11 hektara određen je za stvaranje vrta, a obitelj namjerava nabaviti i kokoši i jednog škampa. Djeca su se neprimjetno prilagodila seoskom načinu života, prihvaćajući svjež, čist zrak i uživajući u vremenu provedenom na farmi. Najstariji sin pohađa lokalnu seosku školu, dodatno uranjajući u atmosferu sela. Nada objašnjava da je njihov primarni cilj bio priviknuti djecu na čuda prirode, bujno šumsko okruženje i blagodati zdravog okoliša.
Tijekom mog djetinjstva otac me često pratio na Cer, mjesto koje obiluje prostranom zemljom i bujnim šumama. Želja mi je bila tu istu ljubav prema prirodi usaditi i svojoj djeci. Kad sam uzela pauzu od posla kako bih se brinula o svom novorođenčetu, imala sam priliku razmisliti i usporiti. Postalo mi je jasno da djeca koja žive u gradu ne doživljavaju istinsku sreću. Vruća ljeta stvarala su im nelagodu, a nedostatak zimskih aktivnosti ostavljao ih je bez kuda. Nasuprot tome, naše selo je našoj djeci omogućilo vlastito prostrano dvorište i mogućnost da sami brinu o svojim životinjama. Također bi naučili umijeće uzgoja biljaka i ponovno se povezali s nasljeđem naših predaka, kako strastveno objašnjava Nada.
Njihov je zaključak bio osigurati obuku za sebe, omogućujući im da postanu samodostatni u teškim vremenima proizvodnjom vlastite hrane i stjecanjem vještina uzgoja životinja. Unatoč svemu, Nada i Milan izrazili su zajedničku želju da se, makar i nakratko, prisjete prošlosti.
