Bilo je potrebno ukupno pet godina da se obave sve potrebne procedure kako bi uz pomoć surogat majke dobila dijete. Za to vrijeme radio sam dva posla kako bih financirao cijeli proces koji je iznosio vrtoglavih 180 tisuća dolara. Potrudila sam se da sa svojim djetetom govorim samo srpski jer je važno da ono nauči naš jezik i da ima jak osjećaj identiteta. No, unatoč svemu tome, moje dijete ne može dobiti srbijansko državljanstvo niti biti upisano u našu matičnu knjigu rođenih zbog činjenice da je rođeno preko surogat majke i stoga nema biološku majku. Ovu informaciju za Kurir prenio je dr. Miloš Starović, psihijatar porijeklom iz Beograda koji trenutno živi u Americi.

U travnju ove godine Milošu se napokon ostvarila najveća želja da postane otac. Međutim, put koji ga je doveo do ovog trenutka bio je dug i pun izazova. Posljednjih 20 godina temeljito sam pročitala svaku knjigu o surogat majčinstvu, a 2018. pokrenula sam postupak. Početne faze uključivale su odabir odgovarajućeg donora jajnih stanica, zatim proces donacije i oplodnje, genetsko testiranje i na kraju zamrzavanje embrija. Dr. Starović detaljno opisuje te korake.

Drugi korak u procesu dobivanja djeteta uključuje posjet surogat agenciji kako bi se pronašla odgovarajuća surogat majka.

Proces surogat majčinstva započinje odabirom surogat majke, nakon čega slijedi izgradnja odnosa s njom. Ovaj proces može potrajati i do godinu dana ako imate sreće. Nakon što se odabere surogat, fokus se prebacuje na postizanje trudnoće. Međutim, neki pojedinci provode godine pokušavajući postići taj cilj. Dr. Starović smatra se sretnikom što je uspio iz prvog pokušaja. Trudnoća je postignuta u New Yorku transplantacijom embrija koji sadrži jajne stanice druge žene. Surogat majka, koja je boravila u američkoj državi Washington, rodila je u ime namjeravanih roditelja. Važno je napomenuti da se država Washington ne smije brkati s glavnim gradom države.

Tijekom poroda pratio sam njenog supruga. Kad se dijete rodilo, držala sam ga u naručju dok su majku i novorođenče odveli u sobu za oporavak. Otac, preplavljen emocijama, ponosno je ispričao da je njegova supruga čak tri mjeseca crpila mlijeko i poslala mi ga smrznutog dostavom preko noći, prešavši praktički cijelu zemlju. Dok se u pozadini čuju očeve suze, on žuri po sedmomjesečnog sina. Razgovor smo nastavili preko razglasa, što je na bebu djelovalo umirujuće.

Živeći u Americi bez obitelji, život dr. Starovića zakomplicirao se smrću roditelja. Unatoč tome, zadovoljan je i uspješan, ima svoju tvrtku i samim time ima dovoljno slobodnog vremena. Kako bi svog tromjesečnog sina upisao u srpsko državljanstvo, dr. Starović se u srpnju preselio u Beograd. Iako i on i njegov sin imaju američko državljanstvo, dr. Staroviću je bitno da njegov sin ima i srpsko državljanstvo kako bi se povezao sa svojim nasljeđem i imao mjesto koje može zvati domom. Dr. Starović je, prema uputama navedenim na stranicama MUP-a, donio svu potrebnu dokumentaciju, uključujući rodni list svog sina iz države Washington s međunarodnom apostilom, preveden na srpski jezik i ovjeren od strane sudskog tumača, kao i vlastito uvjerenje o državljanstvu. No, na svoje iznenađenje, sina nije uspio upisati u matičnu knjigu rođenih u Općini Savski venac u Beogradu. Dr. Starović izražava frustraciju ovakvom situacijom.

Iako sam ja jedini roditelj naveden u američkim dokumentima, za upis djeteta u matičnu knjigu potrebno je ime majke. U Srbiji se dijete može upisati bez imena oca, ali ne i bez imena majke. Ovo dijete je biološki i pravno moje, jer je dobiveno surogat majčinstvom; nema uključenih drugih roditelja. S obzirom na to da je donor jajne stanice anoniman, dijete nema biološku majku, a surogat majka je samo otkrila trudnoću. Identitet biološke majke zaštićen je zakonom.

Preporučeno