Mnoge žene u današnje vrijeme kada se ostvare kao majke, ostanu samohrane majke, i samo one zn aju kako im je da izdrže dok dijete ne stasa i ne očvrsne. Mi vam tako danas donosimo priču jedne majke koja je i više nego tužna….
Ova pripovijest otkriva duboko emotivnu i zagonetnu priču usredotočenu na neobjašnjive događaje koji su utjecali na ženu, majku i njezino dijete. Priča počinje dramatičnom i tužnom notom – njezin muž je nestao kada je njihov sin imao samo 5 mjeseci. Ovaj gubitak duboko je utjecao na život te žene, ali tek su se kasnije počeli odvijati događaji koji su doveli do osjećaja nelagode i mnoštva neodgovorenih pitanja.
S vremenom je nešto čudno i zbunjujuće počelo izlaziti iz govora njihova sina, ostavljajući njegove roditelje zbunjenima. Kako se počeo izražavati, često je spominjao “lošeg čovjeka” koji bi ušao u njegovu sobu dok su svi spavali. Unatoč njihovim pokušajima da je odbace kao samo proizvod njegove mašte, priča o ovom zagonetnom posjetitelju ostala je u njegovim mislima. Dok se takve djetetove primjedbe obično mogu zanemariti – s obzirom na to da se djeca često druže s izmišljenim prijateljima ili doživljavaju noćne more koje se čine vrlo stvarnima – sinovi opisi noćne prisutnosti koje nije mogao identificirati postali su sve čudniji.
Nekoliko godina kasnije, tajna priča poprima još uznemirujući i tajanstveniji ton kada žena dok čisti suprugovu sobu otkrije antikni sat koji je bio pomno skriven iza ormara. Ovaj je sat imao značajnu emocionalnu težinu – bio je to isti sat koji je njezin suprug nosio na dan kad je nestao. Otkriće je ispunilo ženu panikom i strahom, jer je vratilo sjećanja na odlazak njezina supruga, ali iznenadno ponovno pojavljivanje sata nije imalo nikakvog racionalnog objašnjenja.
Kad se o tome raspitala kod sina, odgovor koji je dobila samo je produbio tajanstvenost. Izjavio je da se nikada nije susreo sa satom i da nije svjestan kako se on našao u njegovoj sobi. To je dodatno zabunilo, jer je sat očito bio povezan s nestankom njezina supruga, no dijete se nije moglo sjetiti detalja koji bi mogli pojasniti kako se sat našao u njegovom prostoru. Zanimljivo je da priča o nestalom mužu, ispunjena tugom i melankolijom, traje i nakon mnogo godina. Žena razmišlja o tome kako se njezin suprug borio s depresijom, stanjem koje ga je mučilo desetljećima.
Ova je bolest ostavila dubok utjecaj na njegov duh, čineći njegov nestanak još većom enigmom s obzirom na okolnosti u kojima se nalazio. Unatoč tome što je prošlo gotovo 20 godina, nema traga o tome gdje se nalazi ili razlozima njegovog nestanka. Naposljetku, unatoč značajnoj količini vremena koje je proteklo, žena se naježi svaki put kad joj starinski sat padne na pamet. Ovaj sat pretvara se u prikaz nečeg tajanstvenog i zastrašujućeg u njezinu životu, evocirajući dublje tajne, bolna sjećanja i neriješena pitanja o nestanku njezina muža. Više nije običan predmet, sat je evoluirao u posudu enigme i tuge, ostavljajući neizbrisiv trag u njezinoj duši koji se ne da lako izbrisati.
Narativ se razvija u područje koje nadilazi tipičnu tragediju, zalazeći u područje neobjašnjivih i neizrecivih događaja. Ovdje se čini da su emocionalne rane i skrivene istine iz prošlih godina utjecale na elemente koji ne bi trebali biti važni. U ovom slučaju, sat djeluje kao neka vrsta prolaza, povezujući se s neriješenim događajima iz prošlosti. Unatoč proteku dosta vremena, duboki osjećaj nelagode ostaje prisutan, a ženu i dalje progone uznemirujući osjećaji vezani uz misteriozni nestanak njezina muža.