DODATNI NARATIV:
Pripovijest počinje u parku gdje sjedi stariji gospodin kada mu prilazi mladić i pita ga sjeća li se njihova prijašnjeg poznanstva. Stariji čovjek odgovara niječno, navodeći mladića da otkrije da je nekoć bio njegov student. Ovo otkriće pobuđuje starčevo zanimanje, navodeći ga da pita mladića o njegovom trenutnom zanimanju. Kao odgovor, mladić kaže da je postao učitelj, motiviran starčevim utjecajem. Dirnut tim otkrićem, stariji gospodin ispituje mladića o trenutku i okolnostima koje su ga navele da nastavi karijeru učitelja. Kao odgovor, mladić prepričava zgodu iz školskih dana.
Ispričao je prigodu kada je uzeo sat koji je pripadao razredniku i kako je njihov učitelj, starac, uskočio da riješi situaciju. Na dan kada je sat uzet, stariji čovjek je ušao u učionicu i obavijestio učenike da ga nema, rekavši da će svakom pregledati džepove dok sat ne bude vraćen. No, zamolio je da studenti zatvore oči kako bi se svima osigurao jednak tretman. Došavši do džepa jednog mladića, otkrio je sat, ali je odlučio ne otkriti tu informaciju grupi. Nakon što je temeljito pretražio sve džepove i pronašao sat, starac je uputio učenike da otvore oči. Mladić je osjećao duboki sram zbog svog čina krađe, no starac se suzdržao od otkrivanja svog identiteta ikome prisutnima. Pripovijest napreduje dok mladić opisuje značajan utjecaj koji je taj događaj imao na njega.
Osjetio je osjećaj srama zbog svojih postupaka, ali je istodobno prepoznao važnost integriteta i dostojanstva. Podcijenjena, ali dojmljiva poruka starca promijenila je mladićev pogled na život i njegovu interakciju s drugima. Iako se starac suzdržao od toga da ga izričito kritizira ili osudi u javnosti, lekcija koju je iznio bila je nepogrešiva i ostavila je trajan dojam na mladića. Završivši svoje pripovijedanje, mladić još jednom upita starijeg gospodina sjeća li se tog događaja.
Starac se doista sjeća okolnosti oko ukradenog sata; no mladića se ne sjeća jer je prekapajući po džepovima zatvorio oči. Ova pripovijest naglašava temeljnu prirodu autentičnog odgoja i obrazovanja. Sposobnost starijeg čovjeka da svojim ponašanjem utječe na mladića, bez pribjegavanja javnom sramoti ili kaznenim mjerama, odražava duboko razumijevanje ljudske prirode i važnosti očuvanja dostojanstva, čak i usred izazovnih okolnosti. Pisac teksta vješto komunicira značaj moralnog odgoja i nijansiranog pedagoškog pristupa, ističući da pravi edukatori posjeduju sposobnost motiviranja i usmjeravanja učenika bez pribjegavanja strogim metodama.
