U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako zanimljivu priču, i to od strane jedne svekrve. Naime, ona je pričala o svojoj snaji, sa kojom ima i više nego korektne odnose…..
Pola godine nakon udaje moje snahe za mog sina, dogodila se stvar koja me duboko potresla i koja je promijenila moj pogled na mnoge stvari u životu. Moja snaha je rodila dijete, a to je bilo nešto što me zateklo i ispunilo osjećajem srama. Sramota je bila tolika da sam imala osjećaj kao da me nešto ubija iznutra. Osjećala sam se toliko obeshrabljeno da sam jedva izlazila iz kuće. Provela sam deset dana u kući, jer sam svaki izlazak osjećala kao dodatnu neprijatnost. No, to nije bilo sve. Nakon toga uslijedilo je razdoblje koje mi je donijelo još veći psihološki teret – oklijevanje.
Počela sam se pitati, je li moj sin zaista otac tog djeteta. Pitanje mi nije izlazilo iz glave. Mučilo me to nekoliko dana, a na kraju sam, iako nisam bila sigurna što ću zapravo postići, odlučila da uradim test za utvrđivanje očinstva. Test je bio vrlo skup, ali nisam mogla da se oduprem sumnji koja me mučila. Uzela sam uzorke u najvećoj tajnosti i otišla ih predati u laboratorij.
- Čekanje na rezultate bio je najduži period mog života. Svaki dan koji je prolazio, osjećala sam da mi vrijeme oduzima desetljeća života. Zamišljala sam što bi moglo biti ako rezultati nisu ono što želim čuti. Konačno, stigao je trenutak otvaranja kovertu, a ono što sam saznala potpuno me paraliziralo. Moj sin, koji mi je bio najveća podrška i ljubav, nije bio otac djeteta. U tom trenutku sam osjetila potpuni šok. Otupjela sam, spustila se na koljena, kao da je tlo nestalo pod mojim nogama. Osjećala sam se kao da sam potpuno uništena, kao da ništa više nema smisla.
Iako je moj svijet bio razoren, odlučila sam odmah otići do sina i pokazati mu rezultate. Međutim, reakcija koju sam dobila bila je potpuno neočekivana i još šokantnija. Moj sin me, umjesto da sažalijeva, pljunuo ravno u lice. Rekao mi je da ga ni ne zanima tko je otac djeteta i da je potpuno siguran da to nije on. Tužno je bilo što nisam samo izgubila sina u tom trenutku, nego i svu sigurnost koju sam nekada imala. U tom trenutku sam se osjećala kao žena koja je izgubila sve, uključujući i svoju vjeru u ljude.
S vremenom sam se počela suočavati s posljedicama tih saznanja na moj fizički i mentalni zdravlje. Pritisak krvi, masnoće, šećera – sve je to počelo dolaziti na naplatu. Moj unutrašnji mir je potpuno nestao, a moje blagostanje je bilo opustošeno. Teško mi je bilo prihvatiti da je dijete koje je donijeto na ovaj svijet odraslo u takvoj nesreći i da je odgojeno u obitelji koja nije bila sposobna pružiti mu ljubav i pažnju. Moje tijelo je, na neki način, postalo žrtvom ove emocionalne drame, a moje zdravlje je počelo opadati zbog stresa i nesanice.
Kako bi se nosila sa svim tim emocionalnim i fizičkim problemima, odlučila sam potražiti pomoć. Zdravlje je postalo moj prioritet jer sam znala da samo tako mogu da nastavim dalje. Prilagodila sam svoju prehranu i započela redovitu tjelesnu aktivnost, nadajući se da ću se barem fizički oporaviti. Zdravlje mi je bilo narušeno do te mjere da sam uzimala lijekove za regulaciju pritiska, šećera i masnoće. Međutim, to nije bilo dovoljno da se izliječim od emocionalnih rana koje je ova situacija ostavila na mom srcu.
U međuvremenu, istraživanja su pokazala kako stariji ljudi, iako često suočeni s kroničnim bolestima, uspijevaju živjeti dulje zahvaljujući zdravoj prehrani i načinu života. Studija provedena u Sydneyu otkrila je da mnogi stogodišnjaci konzumiraju bogatu i raznoliku prehranu, koja uključuje velik postotak ugljikohidrata, proteina i masti, te rijetko jedu crveno meso. Ova prehrana, slična mediteranskoj, povezana je s manjim rizikom od smanjenja fizičke funkcije i smrtnosti. Također, stogodišnjaci obično paze na unos soli i preporučuje im se da jedu više voća, povrća i cjelovitih žitarica.
Zadnje istraživanje provedeno u 13 zemalja pokazalo je kako kvaliteta sna ima snažan utjecaj na zdravlje starijih ljudi, uključujući smanjenje rizika od pretilosti, hipertenzije i dijabetesa. Za mene je spavanje postalo jedno od najvažnijih pitanja, jer je bilo ključno za oporavak. Kvaliteta sna koju sam imala, uz pomak u prehrambenim navikama, pomogla mi je da se barem djelomično oporavim i izgradim iznova.
Iako sam prošla kroz strašne trenutke i suočena s mnogim teškim izazovima, kroz sve to sam naučila važnost brige o svom zdravlju i kako možemo preuzeti odgovornost za vlastito fizičko i mentalno blagostanje. Zdravlje je najvažnija stvar koju imamo, i samo kroz njega možemo pronaći unutrašnju snagu i nastaviti dalje, čak i kad se suočavamo s najvećim životnim nepravdama.
