U selu Bošnjace, udaljenom 10 kilometara od Lebana, večeras se dogodila pljačka. Muškarac srednjih godina, čiji identitet nije poznat, provalio je u crkvu Svete Petke i vješto uspio ući kroz ulazna vrata. Izvješća sugeriraju da je uzeo novac s ikona koje su bile izložene u crkvi.
Tijekom ovog konkretnog događaja, pokušao je srušiti postolje na kojem je bila glavna ikona crkve, zajedno s pratećim novčanim prilozima. No, čini se da ga je nešto prestrašilo i navodno je pobjegao s mjesta događaja, ostavivši iza sebe vrata crkve odškrinuta. Kad god nastupi vrijeme slavlja, uvijek se postavlja pitanje što ponijeti kao dar domaćinu i koje običaje treba poštovati. Prije su darovi bili prilično skromni, no s vremenom se ta praksa razvila. Po običaju gosti bi za domaćina donosili alkoholno piće, kavu, šećer u kocki i jabuku. Danas su pića, cvijeće, čokolade i kava češća ponuda. Slatkiši su gotovo uvijek prisutni u kućanstvima s djecom. Neki darovi mogu uključivati čak i aparate ili posuđe.
Poklon koji se sastoji od košare ispunjene raznim voćem i drugim ukusnim poslasticama jedinstvena je i zadivljujuća ideja za dar. Prava priroda dara je da treba biti skroman, a darivatelj treba izbjegavati nepotrebno trošenje. Ovo je još uvijek primjenjivo čak iu modernim vremenima. Prikladan dar za ponijeti domaćinu bila bi boca pića ili izbor namirnica poput šećera, kave ili rotkvica.
Crkva ne podržava slavljeničke darove, već umjesto toga sugerira da, ako netko odluči donijeti dar, on treba biti praktičan i koristan za domaćina. Nisu gosti krivi ako dođu bez poklona, niti se domaćinima smije zamjeriti skroman slavljenički obrok. Najveća briga je da gosti dolaze s iskrenim i pozitivnim namjerama prema svojim domaćinima.
Uvijek treba pokazivati poštovanje prema svom domaćinu tako što će se odijevati prikladno za prigodu i izbjegavati pretjerano razmetljivu odjeću. Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležavaju danas spomen na Svetog mučenika Kalistrata. Sveti Kalistrat bio je vojnik stacioniran u Kartagi koji je bio podvrgnut mučenju i na kraju ubijen od strane svojih suboraca samo zbog njegove kršćanske vjere.
Jedan od njegovih predaka, Neokor, bio je prisutan u Jeruzalemu za vrijeme raspeća i uskrsnuća Isusa Krista. Kao rezultat toga, svjedočio je tim događajima i kasnije se obratio na kršćanstvo. Nakon što se Neocor vratio u svoje rodno mjesto Kartagu, uspio je nagovoriti cijelu svoju obitelj da prihvati kršćansku vjeru. Kao rezultat toga, njegov potomak Kalistar odrastao je u kućanstvu koje je bilo duboko ukorijenjeno u kršćanskim vrijednostima i načelima. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana u Bizantu je došlo do žestokog progona kršćana. Nažalost, u tom je razdoblju bio prisutan jedan vojnik koji je uhvaćen kako tajno moli. Njegovi vršnjaci, koji su ga vidjeli kako se moli, prijavili su ga svom zapovjedniku.
