Danas vam donosomo ispovijest jedne žene koja je došla u jako neobičnu situaciju. Mira, koja ima 68 godina, nikada nije uspjela postići financijsku autonomiju do te mjere da može unajmiti stan i napustiti dom bivšeg supruga. Bila je zaposlena u trgovini u blizini svojeg prebivališta i svojom je ušteđevinom plaćala školovanje svoje djece u gradu. U mladosti je izgubila oba roditelja, a kada se našla u škripcu, prihvatila je ponudu da se nastani u dijelu kuće u kojem je nekoć živjela s vlastitim, a kasnije s tuđim mužem. “Kako se ono kaže, na sve se čovjek navikne”, izjavila je Mira u intervjuu za Moje vrijeme.
Mira, umirovljenica, prepričava priču o svom životu koji je provela radeći u maloj gradskoj trgovini dok je njen suprug radio u nabavi i skladištu u obližnjoj tvrtki. Usprkos ispodprosječnim primanjima, uspjeli su svoje dvoje djece školovati u gradu. Međutim, troškovi prijevoza, stanovanja, odjeće i osobni troškovi brzo su iscrpili njihovu ušteđevinu. Kao rezultat toga, susreli su se s financijskim poteškoćama koje su dovele do bračne nesuglasice. Suprug je bio u izvanbračnoj zajednici s kolegicom na svom radnom mjestu.
Mjesto u kojem žive je malo i svi znaju sve i svakoga. “Vjerujte mi, ja ovdje nemam svoju obitelj. Moje dvoje potomaka je boravilo u studentskom domu, a ja nisam imala nikakav izvor prihoda. Muž se razveo od mene i doveo drugu ženu. Ponudio mi je mali prostor u svojoj rezidenciji gdje bih mogla ostati, ali ne mogu se snaći. U međuvremenu će on i njegova nova supruga zauzeti gornje prostorije”, objasnila je žena. Nakon što se našla u teškoj situaciji, donijela je odluku kakvu bi malo koja žena donijela. Uz plaću od 3400 kuna, najam doma nije joj bila izvediva opcija. Njezina skromna zarada jedva je bila dovoljna da podmiri potrebe svoje djece i troškove održavanja njihovog kućanstva. Osim toga, tadašnja gospodarska kriza značila je da nije bilo boljih mogućnosti zapošljavanja, pogotovo sa srednjoškolskim obrazovanjem. Objašnjava da je njezina ušteđevina brzo potrošena jer se borila sa spajanjem kraja s krajem i brigom za svoju djecu.
Gospođa Mira nam se povjerila da je sve potrebne stvari nakon razvoda izmjestila u poseban dio. Objasnila je da je kuću naslijedio od bake, a budući da je kupila dio namještaja, odlučila je ostati. Iako je to isprva bilo nezamislivo, s vremenom se prilagodila novoj životnoj situaciji. Spomenula je i da čeka mirovinu, koja sada iznosi samo 400 eura, pa se teško iseliti. Srećom, ima vlastiti ulaz koji joj pruža mir i privatnost.
