– U nastavku našeg današnjega čllaanka govorićemo o jednoj princezi, a koja je imala jako uzbudljiv ljubavni život. Dolazi iz Saudijske Arabije, a pamtiće se po mnogo čemu…
Šezdesetih godina prošlog stoljeća šesti sin osnivača ove države, Ibn Sauda, Mohamed ibn Abdulaziz Al Saud trebao je postati kralj Saudijske Arabije. Međutim, zbog svoje loše naravi i ljutine, morao je abdicirati i prenijeti pravo na prijestolje na svog mlađeg brata Halida. Naravno, nasljednik tu odluku nije donio sam; natjerao ga je njegov stariji brat Faizal. U svakom slučaju, Muhamed je bio jedan od najcjenjenijih ljudi u zemlji. U najgorem slučaju zato što su ga njegova braća često tražila za savjet, a u najboljem slučaju zato što je “uradio sjajan posao” stvarajući muške nasljednike koji će nastaviti obiteljsku lozu. Imao je šest sinova s nekoliko različitih žena: Fahd, Bandar, Badr, Saad, Abdallah i Abdel Aziz.
Zanimljivo je da sadašnja vladajuća obitelj Saudijske Arabije broji oko sedam tisuća prinčeva-emira! Divna princeza, miljenica obitelji Godine 1958. Mohammed je dobio ljupku unuku, Mishal bint Fahd bin Mohammed Al Saud. Rođena sa srebrnom žlicom u ustima. Preko noći je postala zjenica oka svoje obitelji. Međutim, iako je princeza imala sve pod suncem, ostala je podređena svojoj obitelji u pitanjima braka. Kad je Mishal odrasla, roditelji su joj rekli da se treba udati za princa. Koji od njih nije bilo važno jer je bio samo za pokazivanje. Lijepa Mishal, nije se bila spremna složiti s takvom sudbinom, ali od kakve je koristi bilo svađati se s ocem i majkom.
Rekla je da se neće protiviti njihovim željama, ali je istovremeno zamolila svoje roditelje da joj pomognu da stekne visoko obrazovanje. Njezin zahtjev nije odbijen. U 70-ima žene nisu imale sveučilišta u Saudijskoj Arabiji pa je Mishal upisala ono u Libanonu. Svakako ne sam, već pod strogom kontrolom osiguranja i puno pratnje. Po dolasku u Libanon, princeza je odmah mogla uočiti razliku između ove multireligijske nacije i svoje domovine. Činilo joj se da je i sam zrak u Libanonu ispunjen duhom slobode. Iako je Mishal cijelo to vrijeme bila promatrana, imala je priliku osjetiti što je život slobodnih ljudi i duboko se zaljubiti. 19-godišnja azijska ljepotica imala je nesreću da se zaljubi u Khaleda al-Sher Mulalala, sina saudijskog veleposlanika u Libanonu.
Bio je daleko od toga da bude privilegiran čovjek prema standardima svoje zemlje – bio je samo smrtnik. Presuda je već bila donesena: ova je priča svuda ispisivala tragediju. Ali ništa nije moglo spriječiti veselu princezu da ide na spojeve s mladima, pa čak i da ostane sama. Jesu li iza tih zatvorenih vrata išta radili ili nisu, ne zna se. Mishal je znao što treba učiniti u slučajevima takve drskosti. Prema zakonu Saudijske Arabije, trebala se suočiti sa smrtnom kaznom zbog nedopuštenog seksa prije braka. Svita koja je okruživala princezu ubrzo je odala sve njezine tajne carskoj obitelji.
Nije bilo povratka. Čuvši za ‘curenje informacija’, djevojka je shvatila da je u nevolji. Shvatila je da si neće moći stvoriti priliku da se sažali. Sama je uvidjela da je bijeg jedini izlaz. Michael je otputovao u Jeddah, primorski grad na Crvenom moru i bacio njezinu odjeću u jednu od tamošnjih rijeka kako bi lažirao njezinu smrt. Zatim je princeza odjenula mušku odjeću i otišla u zračnu luku, nadajući se da će uspjeti odletjeti iz zemlje s krivotvorenim papirima. No, očito, gotovo odmah su je uhvatili zaštitari. Djevojčica je ubrzo nakon toga odvedena kući i poslana na suđenje. Zakon je zahtijevao da, kako bi se dokazala krivnja Mishal, budu prisutna najmanje četiri svjedoka koji potvrđuju optužbe protiv nje.
No, očito ih nije bilo. Međutim, Mishal je kasnije sama priznala da je održavala intimnu vezu s Khaledom. Ne zna se pouzdano je li ljepotica govorila istinu ili se samo odlučila na ovaj čin protesta. U svakom slučaju, sud je proglasio princezu krivom. Mishal nije odmah osuđen na smrt, kao što je bio slučaj s Khaledom al-Shaerom Mulhallalom. Kralj Halid se zauzeo za spašavanje djevojke i opraštanje joj ovog užasnog grijeha. Princezin djed Mohammed ibn Abdulaziz Al Saud bio je u potpunosti protiv takve ideje. Inzistirao je da se njegova unuka kazni za ono što je učinila. Mladi par je 15. srpnja 1977. ispraćen na središnji trg na strijeljanje.
Zatvorenicima su stavili poveze na oči i natjerali ih da sjednu jedni naspram drugih. Abu Sharayan je tada počeo udarati Khaleda kamenjem. Opet, mishal nije pogubljen jer je pripadao vladajućoj obitelji. Mishal je upucan u glavu; Khaledu je odrubljena glava nakon toliko strašnog mučenja da se njegova smrt smatrala milosrdnim krajem. Razlog je taj što bi inače ovaj ružan posao u svakom trenutku pripadao krvniku, ali ovaj se put dogodilo samo po nalogu samog člana kraljevske obitelji. Abu Sharayan mu je po peti put odsjekao glavu, nanijevši mladiću veliku bol. Rečeno je da se Muhammad ibn Abdulaziz Al Saud nikada nije osvrnuo.
Smatrao je da je ispravno postupio prema svojoj unuci koja je osramotila njihovu obitelj. Spomenuo je da mu nisu potrebni dokazi o njenom seksualnom odnosu s običnim stanovništvom. Njemu je bilo dovoljno samo biti nasamo s njim. Godine 1980. snimljen je dokumentarni film britanskog redatelja Anthonyja Thomasa pod naslovom Smrt princeze o tragičnoj sudbini upravo te djevojke. Nakon prikazivanja filma u toj zemlji, Saudijska Arabija je protjerala britanskog veleposlanika iz Rijada i pozvala sve članove kraljevske obitelji koji su bili u njihovoj zemlji.
