Brat legendarnog pevača Tome Zdravkovića, Ivan Zdravković, o kojem se malo znalo, preminuo je istog dana kada i Toma, samo 2021. godine. Ivan je živeo u Pančevu i nekada je bio službenik jugoslovenske carine. Prema navodima domaćih medija, nekoliko godina pre smrti prošao je kroz tešku operaciju, dugo bio u bolnici, a kola Hitne pomoći često su dolazila na njegovu adresu.
“Postojao sam u stanju prepuštanja sličnom bubregu uronjenom u mast za vrijeme bratova života. Nismo bili sigurni kako upravljati svojim financijama, a trenutno se suočavamo s oskudicom. Međutim, zlorabio sam njegov ugled, kao što su dvojica bili smo nerazdvojni, poput dva jajeta. Mnoge su žene pogrešno mislile da sam ja Toma, pa bi, kad bi otkrile svoju grešku, često plakale”, prisjetio se Ivo.Obitelj Zdravković potječe iz sela Pečenjevac nedaleko Leskovca, a ovako je Ivan artikulirao svoja razmišljanja u jedinom intervjuu s novinarom Slobodanom Damjanovim.
- Naša je obitelj bila skromnog imovnog stanja, sa petero djece — četiri sina i jedna kćer. Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata pokazalo se posebno izazovnim. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu da bi se preselio u Leskovac, gdje je potom upisao tadašnju realnu gimnaziju.Prema priči njegova brata Ivana, Toma je tako krenuo na svoj glazbeni put.
U tom periodu djeca poput nas često su posjećivala Hisar, brdo iznad grada. Uz hotel Dubočica postojala je kavana u kojoj su gostovali razni pjevači. Jednom prilikom tu je nastupila i rahmetli Silvana Armenulić uz pratnju renomiranog orkestra pod vodstvom čuvenog sarajevskog Šerba. Okupljali bismo se na tom mjestu, gdje nam je jedini oblik zabave bio sjedenje na klupama uz šank. Nisam siguran u izvor njegovog talenta, ali neprestano bi pjevušio melodije, a ako bi mu se zavoljela određena pjesma, zapamtio bi je i točno otpjevao.
Bila je to čista slučajnost. Bilo joj je teško povjerovati kako izvodi taj bosanski sevdah, s obzirom da je bio tek dijete. Cijenila je njegovo pjevanje i to je postala draga priča. Nakon toga ga je uzela pod svoje i pružila mu značajnu pomoć.
Ton cjelokupnog njegovog opusa opipljiv je u svakom stihu, otkrivajući nagomilani osjećaj nelagode. Moglo bi se reći da je bio duboko zabrinut za svijet koji ga je okruživao. Rješavanje te nelagode nije bio jednostavan zadatak; tako bi se “motivirao” okupljajući se s prijateljima dok bi uživao u čaši svog omiljenog pića – škotskog viskija. To je bio Tomin jedinstven pristup upravljanju vlastitom sudbinom. Oni koji su ga poznavali često su spominjali njegovu ljubav prema ljudima i spremnost da svima pomogne. Točno je reći da duh u njemu nije bio uspavan. Ah, set…
Trpio je duboki osjećaj bijede. Bez obzira na njegovo kasnije bogatstvo i financijski uspjeh, činilo se da su poteškoće njegova djetinjstva ostale ukorijenjene u njemu.Bio je osoba značajne emocionalne dubine.Dosljedno je pokazivao takvo ponašanje. U razdoblju dok se bavio pjevanjem i stvaranjem, to je najviše došlo do izražaja u njegovim odnosima s drugima. Posjedujući veliko bogatstvo, mnogima je pružao pomoć. Pobrinuo se da niti jedan konobar ne izbaci djecu bez sredstava za piće, već im je odlučio sam pokriti troškove. Po vašem mišljenju, je li bio dobar brat?
- Jedno vrijeme smo zajedno boravili u Beogradu. Iako je to bilo ugodno iskustvo, pronalaženje zaposlenja se čak iu to vrijeme pokazalo izazovnim. Uspio sam dobiti mjesto carinika na željeznici, uglavnom zahvaljujući Tomovoj pomoći. Kad se saznalo da je on moj brat, proces je postao znatno lakši. Kasnije su njegovi posjeti postali rjeđi jer smo svatko preuzimali svoje obveze, a on je bio posebno zaposlen.
Ranije ste spomenuli značajan detalj; postoji li neki poseban aspekt koji je značajno utjecao na vaš život?Tijekom određenog slučaja, predsjednik našeg sindikata mi je dao upute, rekavši: “Ivane, molim te pozovi Toma da nastupi za nas na našoj svečanosti i bit ćeš velikodušno nagrađen.” Tu sam poruku prenio Tomi, koji je, naravno, pristao doći i pjevati. Sutradan su mi iz firme javili: “Ivane, evo ključeva od stana.” Dakle, to je bio slijed događaja.
Pančevci, sada već pretežno srednjih i starijih godina, nedvojbeno se sjećaju sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Toma Zdravković nekoliko dana osvajao publiku u hotelu “Tamiš”. U to vrijeme bio sam tinejdžer na pragu vojnog roka, a renomirana Videoteka, smještena u sklopu hotela, služila je kao kulturno središte ne samo nama mještanima, već i mnogima drugima.
No, nadaleko se znalo da gore u konobi nastupa legendarni Toma. Ulazak nije bio jednostavan zadatak, niti je bilo vjerojatno pronaći slobodan stol; Ipak, samo stajanje na ulazu bilo je dovoljno da se uvjerite u nesvakidašnji talent Tome Zdravkovića. Svaka pjesma koju je izgovorio duboko je odjeknula u njemu. Unatoč tome što je godinama “pustošio” Jugoslaviju, uživao široku popularnost i gomilao bogatstvo, osjećaj tjeskobe ostao je s njim.
- Suština njegova duha odjekivala je u svakoj njegovoj pjesmi. Široko priznat kao eminentni bard narodne glazbe, dobro je poznato da je volio alkohol; to se pripisivalo njegovom statusu jednog od rijetkih autentičnih beogradskih boema. Doživio je dva braka i dobio i kćer i sina. Ivan prepričava detalje: „Ja sam bio zadužen za organizaciju dvorane, postavljanje plakata i obavještavanje javnosti da će Toma nastupiti u hotelu Tamiš. Za taj trud se jasno sjećam da sam od njega tada dobio dvije svoje plaće.
Rečeno je da je vaš brat imao šarmantnu i ljupku narav.Bio je prilično mlad i kad god bi sreo lijepu djevojku, lako bi mu išlo skladanje pjesme za nju. Posjedovao je sposobnost prići nečijem prozoru i otpjevati joj serenadu. Poznata je priča o njegovoj naklonosti prema Danki Novović, au Pančevu je imao i djevojku prema kojoj je gajio duboka osjećanja. Sjećam se jednog događaja u Beogradu koji se zbio u “Gradskom podrumu”, koji se nalazi preko puta poznate kafane “Sunce”, koja je tada bila prilično popularna.
Mnogi posjetitelji posjećivali su ovu ustanovu, a on je crpio inspiraciju iz ambijenta, često s čašom vina u ruci. Osim toga, Toma je rado provodio vrijeme na “Šumatovcu”, gdje je danima znao boraviti u društvu prijatelja. Naravno, on je često pokrivao troškove njihovih okupljanja. Usput, jeste li bili tamo kad je skladao hit?
– Zaista, zašto ne. Često bi sjeo za barski stol i tipkao kao da svira klavir. Mumlja sebi u bradu, tražeći melodiju. Iako je istina da ga nitko ne razumije kad je pod utjecajem, ono što nakon toga nastaje je bezvremenska pjesma. Alkohol nije spriječio njegov kreativni proces. Zapravo, nagađam da te pjesme možda uopće ne bi ni postojale da se suzdržao od pića.
Možda nije toliko poznato, ali Toma je doista bio strastveni navijač Crvene zvezde, slažete li se.Doista, točno je reći da smo bili svjesni potrebe da sjednemo u njegov Volvo i krenemo put Splita na derbi protiv Hajduka.Toma je dugo boravio u Kanadi, gdje je naposljetku ostao do svoje smrti.
Preselio se u Kanadu, gdje je živio u Torontu, gdje je nastavio svoju pjevačku karijeru i zaradio ugodan prihod. Ušao je u brak s Gordanom, a zajedno imaju sina, koji je karijeru ostvario kao pilot; obitelj nastavlja živjeti u Kanadi. Tijekom njihovog boravka tamo, dijagnosticiran mu je rak. Iako mu je savjetovano da prestane s konzumacijom alkohola, ostao je uglavnom ravnodušan na ovu preporuku, odlučivši živjeti život po svojim uvjetima. U početku nije osjećao nikakve tegobe, vjerujući da ga ništa ne boli i da njegovo stanje nije posebno teško. Na kraju je ipak donio odluku da se vrati u Beograd. Ostatak priče je dobro poznat.
- Jeste li održavali komunikaciju s njim nakon preseljenja u Kanadu?- Zašto ne? Zapravo, on mi je povjerio vođenje svojih poslova u Jugoslaviji. Honorare i zaradu od prodaje ploča dobivao je preko “Jugotona”. Direktor Mumin mi je osigurao sredstva kojima sam u njegovo ime kupio stan na Julinom brdu u Beogradu.
Taj stan trenutno je u vlasništvu njegovog sina koji živi u Kanadi.Proteklih godinu dana Ivan se suočio s velikim izazovima, s vrlo malo posjetitelja koji bi mu bili društvo. Nakon operacije kuka znatno mu je smanjena pokretljivost. Tijekom svog života rijetko je doživio dobrotu, izuzev prolaznih trenutaka dok je Toma još bio živ.
Iako je Novica Zdravković bio istaknuta osoba u javnosti, Ivan je ostao uglavnom nepoznat zbog izbivanja iz javnog života. Nedavno su se pojavile nove informacije prema kojima su, kako je dokumentirano, Toma, Novica i Ivan imali i četvrtog brata Aleksandra Zdravkovića.Aca, najstariji od braće i sestara Zdravkovića, živio je u Negotinu skromnim životom dok je radio u tvornici. Posjedovao je glazbeni talent sličan onom svoje braće Tome i Novice.
Aca, najstariji brat i sestra, bio je cijenjen prijatelj koji je gajio naklonost prema svima, uključujući Toma; međutim, njihovo ponašanje pokazalo je značajan kontrast. Dok je Tom gajio unutarnju tugu, Aca je uvijek imao osmijeh i uvijek je bio spreman podijeliti priču. Nitko ga nikada nije vidio u negativnom svjetlu, a njegova sklonost noćnom životu bila je dobro poznata, što nas je navelo da predvidimo noći provedene u posjeti svim negotinskim pubovima, s kulminacijom na autobusnom kolodvoru gdje je osnova ostala otvorena cijelu noć. Aca se na kraju oženio i postao otac kćeri i sina, što mu je s vremenom donosilo sve više izazova.
Posebno je problematičan postao njegov sin, koji se bavio raznim nedopuštenim radnjama koje su na kraju rezultirale njegovim zatvaranjem u kazneno-popravni dom, a potom i u zatvor u Valjevu. Iako to ne mogu sa sigurnošću tvrditi, sjećam se da se njegov sin suočio sa značajnim pravnim problemima; međutim, Aca o takvim stvarima nije želio razgovarati jer nije želio da ga zapamte kao lupeža. Držao je te borbe u tajnosti. U kasnijoj životnoj dobi Aca se razbolio i preminuo, a njegovoj smrti je prisustvovao i njegov sin – prenio je medijima Dragoslav, koji je bio poznanik braće Zdravković.
Muškarac je primijetio da je njegov sin poginuo zajedno s drugom osobom u vozilu kada su se odvezli s mosta, što je rezultiralo njihovom trenutnom smrću. Sina je opisao kao problematičnog mladića koji je stalno stvarao poteškoće, te se žalio što mu nitko nije mogao pomoći, što je, kako je istaknuo, za Acu najbolnije.Aca Zdravković je sa svojim bratom Tomom imao duboku vezu, a često su uživali u društvu uz pjesmu u kafani.
