Najstariji stanovnik Jugoslavije bio je Meho Hadžić. Revija Yugo papir je 1978. godine pokrenula akciju u kojoj su tražili najstarijeg Jugoslovena. Potraga je trajala dugo, sve dok nisu stigli u selo Oraš Planje, udaljeno oko deset kilometara od Tešnja u Bosni, gde je živeo Meho Hadžić.
- Kako su se novinari pojavili, Meho, vjerovatno najstariji stanovnik Jugoslavije, sjeo je na klupu ispred svoje kuće i počeo se prisjećati vremena kada je u ovom selu bilo samo šest kuća, au Tesliću jedna.
Poziv da sudjelujem u izgradnji pruge Usora – Pribinić dobio sam kada sam imao više od 30 godina. Godine 1884. mlin je zapriječio trasu željezničke pruge prema Tesliću, zbog čega je bilo potrebno njeno rušenje. Požurio sam protiv ove odluke, rekavši: “Ali ljudi, ne možete uništiti tu zgradu, jer ona znači prehranu”, izrazio sam. “Dočekat ćemo glad. Gdje ćemo žito mljeti?!” – prepričao je tada novinarima.
Rođen u selu Oraš Planje 1848. godine, Meho Hadžić je imao ukupno petero braće Mahmuta, Muju, Ahmu, Fehra i Reju, kao i sestru Fatimu. U vrijeme kada je ovaj tekst nastao, svi su oni već odavno umrli. Otac mu se zvao Arif, a majka Cura, iako ih je već zaboravio. Njegova supruga Ajka umrla je 70 godina prije pisanja ovog teksta u pedesetoj godini života. Zajedno su dobili sina Muharema, koji se tragično utopio u rijeci Usori kada je imao samo 12 godina.
Više od jednog stoljeća Meho Hadžić je bio težački radnik, baveći se raznim poslovima poput ratarskih radova, sječe drva, a prvenstveno čuvajući koze. Nije služio vojni rok zbog urođene mane koja je rezultirala kraćom lijevom nogom, zbog čega je morao koristiti štap. Meho se suzdržavao od pušenja i alkohola, konzumirajući samo kozje mlijeko, sir i kajmak, a pio je i kiselu vodu. Dok je čuvao koze na pašnjacima, često je uživao u njihovom mlijeku, vjerujući da je to njegova tajna dugog života.
Tada je zabilježeno da mu je izrastao i treći niz zuba. Zanimljivo, svi oko njega bili su dobrog zdravlja tijekom tog razdoblja. Mogao je samo zubima podići dijete od 30 kilograma. Prevladavala je zabrinutost za njegovu dobrobit.Prije četiri desetljeća, kako navodi magazin, našao se sam bez ijednog društva. Udomili su ga Mehmed i Rukija Ćorić, izgradili mu manji dom i unijeli svjetlo u njegov život. Dali su mu hranu, odjeću i drva. Za vrijeme snježnih noći, Mehmed i Rukija bi dvaput ustajali da ugase vatru.
Promatrajući Mehu, on djeluje radosno, kao da je spreman vratiti se na bujne livade i juriti za kozama, a to mišljenje dijele i novinari koji su ga imali priliku upoznati.Nedavne objave vezane uz Mehu Hadžića pokazuju da na njegovom spomeniku stoji “Meho Hadžić 1848.-1979.”, što sugerira da je preminuo godinu dana nakon objave teksta i doživio nevjerojatnu 132. godinu života, kako je svojedobno objavio index.hr.
Bio je period kada se njegov lik pojavljivao na etiketama brenda mineralne vode iz Tešnja. Tada je zabilježeno da je dobio i treći niz zuba. Zanimljivo, svi oko njega su za to vrijeme bili dobrog zdravlja. Imao je sposobnost podići dijete od 30 kilograma koristeći samo svoje zube.
