– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o možda najpopularnijem Jugoslovenskom bokseru. Mate Parlovu. Bio je jako popularan u svoje vrijeme, a bio je jedan od rijetkih koji je bio redovan gost kod Josip Broz Tita….
Kroz svoju sportsku karijeru Mate Parlov je postigao sva moguća priznanja. Nijedan trofej za kojim je težio nije mu izmakao. Nosio je naslove svjetskog i europskog prvaka u amaterskom i profesionalnom boksu, bio je olimpijski pobjednik, a osam je puta osvajao naslov prvaka Jugoslavije. Rođen u Imotskom 16. studenog 1948. godine, boks mu je progutao život! Ovaj sport počeo je trenirati sa 16 godina u BK “Pula”, a samo tri godine kasnije osvojio je naslov prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji. Tu počinje nevjerojatno putovanje ovog iznimnog sportaša. Njegov prvi značajan uspjeh na svjetskoj sceni dogodio se 1969. godine, kada je u Bukureštu osigurao naslov viceprvaka Europe.
Potom je dvije godine kasnije osvojio zlatnu medalju u Madridu, a 1973. u Beogradu je uspješno obranio naslov najboljeg Europljanina u poluteškoj kategoriji. Tijekom Olimpijskih igara 1972. u Münchenu, Parlov je osigurao zlatnu medalju u nezaboravnom finalu protiv kubanskog borca Karilja. U ovoj uzbudljivoj borbi oba su natjecatelja pala na strunjaču. Natjecanje je prekinuto u drugoj rundi nakon što je Kubanac oboren po četvrti put. Godine 1974. Parlov je u Havani uspostavio svoju nadmoć u poluteškoj kategoriji osvojivši naslov svjetskog amaterskog prvaka. Nakon završetka svog amaterskog puta, prešao je u profesionalnu arenu, zadržavši svoj impresivan učinak.
Dana 10. srpnja 1976. godine u nezaboravnom okršaju na “Maracani” trijumfirao je nad Talijanom Domenico Adinolfijem, čime je osigurao naslov europskog profesionalnog prvaka u poluteškoj kategoriji prema priznanju Svjetskog boksačkog vijeća (WBC). Dvije godine kasnije Parlov je osvojio naslov svjetskog prvaka nokautiravši Argentinca Miguela Angela Cuelja u devetoj rundi. Parlov se slavi kao jedan od vrhunskih sportaša Jugoslavije u 20. stoljeću. U osam je navrata osigurao naslov prvaka Jugoslavije, pet je puta bio prvak Balkana, dvaput je postao svjetski prvak, jednom je osvojio europsko prvenstvo, uz zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.
Parlov je kao amater nastupio u 310 borbi, pri čemu je pretrpio samo 13 poraza. U profesionalnoj karijeri ostvario je 24 pobjede, doživio tri poraza, te imao dva meča koja su završila “remijem” u 29 dvoboja. Jugonostalgičari često ističu kako su u staroj domovini postojala dva pojedinca kojima se nitko nije smio osporavati… Jedan je bio Tito, a drugi Mate! Parlov je stajao kao najmoćnija figura u Jugoslaviji. Izazivao je divljenje i oponašanje među muškarcima, dok su žene čeznule za njim. Na vrhuncu svoje karijere bio je nepobjediv, smatran najboljim na svijetu. Vježbači borilačkih vještina shvatili su da se ni na trenutak ne mogu mjeriti s njim.
Bilo je pojedinaca koji su ga se usudili isprovocirati, ali on bi samo odvratio sa smiješkom. “Bio sam žestok, ali nikad agresivan. Od osnovne škole nisam se tukao, niti sam imao problema izvan ringa. Nikad ih nisam ni tražio! Bilo je raznih kompliciranih pojedinaca koji su željeli dokazati svoju vrijednost protiv nekoga tko je osvojio naslove. Međutim, toga sam se klonio. Ja bih se ili okrenuo ili prebacio na neki drugi narativ”, rekao je Mate Parlov. Imao je strast prema poeziji, znao je recitirati bezbrojne narodne pjesme napamet i imao je duboku naklonost prema našem glavnom gradu.
“Mate je rekao: ‘Beograd je grad koji ću zauvijek cijeniti. Tu sam proveo svoju mladost.’ Nakon svoje karijere vodio je miran i ponižen život. “Nakon boksačke karijere često slijedi najizazovnije razdoblje, posebno za one koji nisu sigurni oko svojih sljedećih koraka u životu. Brojni su se pojedinci borili jer su nakon profesionalnog puta izgubili osjećaj svrhe. Nasuprot tome, žudio sam za životom u anonimnosti. Nisam imao želju razmišljati o prošloj slavi, sada jednostavno živim kao običan građanin i neugodno mi je kad mi ljudi ljube ruke zbog mojih dosadašnjih postignuća”, rekao je Mate jednom prilikom. Kako je moguće da nacionalist nosi naslov svjetskog prvaka?!
Nakon rata Hrivati su ga slavili, a on je dao znamenitu izjavu kojom ga je označio kao nacionalistu. “Kako se mogu identificirati kao nacionalist kad imam titulu svjetskog prvaka? Ovaj koncept izmiče mnogima. Nisu čak ni postigli status nacionalnog prvaka, a često nisu mogli nadmašiti vlastite granice. Moja su postignuća izazvala divljenje u cijelom svijetu, i ljudi svih pozadina prihvatili su me kao svog.
Nakon što sam iskusio svijet, mogu se smatrati samo kozmopolitom. Ova perspektiva oblikuje moje poglede na sport i život. Poznati jugoslavenski boksač Ante Josipović svojedobno je ispričao kako je Mate do kraja života ostao autentičan svom karakteru. “Što vam je svima? Mene je Tito volio, volio me je… Borio sam se za tu Jugoslaviju. A sad, kakav sam položaj i kome služim? Ni na koga se ne oslanjam, dopuštam svi da lako previde moje postojanje.
