Unatoč devedesetim godinama života i dugotrajnom životu s dijabetesom, Josip Broz, poznat i kao Tito, navodno je dobrog zdravlja, a taj je podatak objavljen u javnosti. Vrijedno je napomenuti da je primao inzulin kao dio liječenja dijabetesa. Tijekom 1970-ih, Tita je stalno pratio predani tim od šest liječnika koji su ostali na stalnoj dužnosti uz njega.
Opservacija doktora Milomira Stankovića 25. prosinca 1979. otkrila je neobično stanje Titove lijeve noge. Stopalo je izgledalo blijedo, hladno i u modricama, što ukazuje na problem s cirkulacijom krvi. Daljnjim ispitivanjem utvrđeno je da je došlo do začepljenja značajne krvne žile odgovorne za opskrbu noge kroz femoralnu arteriju. Tito je isprva izbjegavao konzilijalni pregled, ali je na kraju, zbog jakih bolova u nozi, popustio. Kako je Tito odlučno odbijao operaciju na nozi, odlučeno je da se kao oblik liječenja daju lijekovi.
Sve češći napadi bolova u nogama mučili su Tita, uskraćujući mu miran san tijekom noći. Nakon što je iscrpio sve mogućnosti terapije lijekovima, Tito je bio uvjeren da ide na operaciju, iako je jasno dao do znanja da ne pristaje na amputaciju noge. U ljubljanskom Kliničkom centru Tito je operiran. Međutim, premosnica koja mu je ugrađena u nogu postala je začepljena, što je rezultiralo progresivnim propadanjem tkiva lijeve noge.
Nakon operativnog zahvata Titovo zdravlje se pogoršalo. U početku mu je porasla tjelesna temperatura, praćena nakupljanjem tekućine u plućima. Međutim, nakon 8 dana, došlo je do značajnog poboljšanja u njegovom stanju, što je potaknulo medicinske stručnjake da objave vijest o nužnoj potrebi za amputacijom njegove noge.
U razgovoru s liječnicima, Tito je priznao osobnu spoznaju da početni kirurški zahvat nije dao željeni ishod. Ova spoznaja ga je potaknula na pristanak da se podvrgne amputaciji. Nakon toga, 21. siječnja obavljena je druga operacija koja je rezultirala odstranjivanjem lijeve noge iznad koljena.
Nakon operacije Tito se brzo oporavio te je prebačen u bolnicu na daljnje liječenje. Osim toga, iz Njemačke su nabavljena motorna kolica i proteza. Međutim, njegovo se stanje pogoršava jer njegovo fizičko stanje počinje opadati. U početku su mu bubrezi prestali pravilno funkcionirati, a nakon toga je obolio od upale pluća. Unatoč svakodnevnim dijalizama, Tito se nije poboljšao. Početkom veljače doživio je moždano krvarenje, što je naposljetku rezultiralo cerebralnom komom 13. veljače. U 15.05 sati. 4. svibnja 1980. Tito je preminuo dok su mu organi postupno prestajali funkcionirati. Titova obdukcija obavljena je na sam dan njegove smrti.
Dovršetak završnog čina značajne jugoslavenske drame nakon napornih šest sati rada prepričao je dr. Lalević, svjedok ovog događaja. Nakon završene obdukcije, brzo smo se zaputili prema Brdu kod Kranja, gdje smo se osvježili i skupili svoje stvari prije nego što smo krenuli na put prema Ljubljani, gdje nas je čekao ‘plavi vlak’. Prenijeli su mi da je njegovo tijelo isprva stavljeno u limenku, a potom prebačeno u tešku hrastovu škrinju, koja se pokazala pretjeranom težinom.
Potom je lijes prevezen u Beograd, gdje je započeo pogrebni postupak. U razdoblju od 33 godine siguran trezor Josipa Broza Tita ostao je zapečaćen i pod brižnom skrbi.
Nakon otvaranja, sadržaj kutije otkrio je sljedeće stavke:
Ukupno je 29.366 kilograma zlata, koje se sastoji od poluga i praha.
U zbirci se nalazi ukupno 1271 numizmatički novac.
Ukupno je izbrojano 2663 zlatnika i dukata.
Iznos od 26.219 američkih dolara.
Obitelj Karađorđević posjedovala je kolekciju od 149 izuzetnih komada nakita.
Iznos od 36.000 maraka u njemačkoj valuti.
Romanovi su posjedovali veličanstveni plavi safir iznimne ljepote.
Kolekcija se sastoji od 83 predmeta uključujući manšete, kutije cigareta, medaljone, privjeske i značke.
Dostupno je ukupno 18 kompleta srebrnine.
