– U današnje vrijeme brakove sa albanskim ženama ili muškarcima je postalo i više nego uobičajena pojava. Međutim, u prošlim vremenima, to je bilo jako rijetka stvar, pogotovo kod slavnih i osoba koje se pojavljuju na estradi.
Rođena 17. travnja 1937. u Novom Vinodolskom (Hrvatska), glasovita jugoslavenska glumica Branka Petrić s obitelji se nakon završetka Drugog svjetskog rata preselila u Beograd. Trenutno i dalje živi i bavi se svojom profesijom u istom gradu. Unatoč tome što je izgradila iznimno uspješnu karijeru, život joj nije bio naklonjen.
Zapaženo je prisustvo u filmovima kao što su “Balkanski špijun”, “Uloga moje obitelji u svjetskoj revoluciji”, “Varljivo ljeto ’68”, kao i TV serijama poput “Otvorena vrata”, “Metla bez drške”, “Neko novo”. Klinci“, „To je kao ljubav“, „Sinđelići“ i još mnogo toga, ostavio je neizbrisiv utisak na filmsku publiku.
Ljubavna priča između nje i kolege Bekima Fehmijua bila je nevjerojatno snažna, iako je na kraju završila tragedijom. Njihova ljubav i brak trajali su nevjerojatnih pedeset godina, ali nisu počeli ljubavlju na prvi pogled. Davno prije nego što su razvili romantične osjećaje jedno prema drugom, životi su im se ukrstili u brojnim prilikama. Prvi put su se susreli na glumačkoj akademiji, a putevi su im se nastavili križati, posebice na satovima plesa. Upravo na tim satovima došao je do izražaja Bekimov izniman talent, pa ga je profesorica Sonja Dojčinović potaknula da se radije bavi baletom, uvjeravajući ga da ima potencijala nadmašiti čak i Nurejeva.
- Tijekom našeg zajedničkog putovanja doživjeli smo i izvanredne i izazovne trenutke. Međutim, usred svih uspona i padova, naša je ljubav ostala nepokolebljiva, služeći kao čvrsto sidro u našim životima. Bez imalo grandioznosti, stajala je uz mene do samog kraja. Prebrodili smo bezbrojne oluje, suočavajući se s nedaćama i trijumfom. Zaista je izvanredno pomisliti da naš brak traje gotovo pedeset godina, što je dokaz njegove dugovječnosti. Uvijek sam ga svim srcem podržavao u svim njegovim nastojanjima, pronalazeći neizmjernu radost u njegovim uspjesima baš kao i on u mojima. Jedna od osobina koju sam najviše cijenio kod njega bila je njegova potpuna odsutnost zavisti prema drugima. Nikad ga nisam čuo da o nekome loše govori ili da ogovara. Posjedovao je izvanredan integritet kada su u pitanju njegovi odnosi s kolegama, uvijek brz na pohvale i divljenje. S njim nikada nisam doživjela ni trenutak taštine ili ljubomore. I nemojmo zaboraviti njegovu nepokolebljivu odanost obitelji. Bio je beskrajno brižan, odan i uvijek spreman pružiti ruku pomoći.
Petrić je zahvalio na blagoslovu dvoje djece, te je rekao:
Branka je rekla da je Bekim priželjkivao ukupno dvanaestoro djece, ali mu je savjetovala da se zadovolje samo sa dvoje. Priznala je da je osjećala blagi osjećaj žaljenja što nije imala treće dijete.
Ulysses, poznati glumac, sin je pokojnog glumca Bekima Fehmijua i njegove supruge, koja se zove Ulix. Osim toga, imaju još jednog sina po imenu Hedon. Stravičan prizor zauvijek će mu ostati urezan u sjećanje.
U srpnju 2010. Bekim je donio srceparajuću odluku da okonča svoj život hicem iz vatrenog oružja. Po njegovom zahtjevu, njegovi posmrtni ostaci razasuti su u rijeku koja se nalazi u Prizrenu, na Kosovu, gradu koji čuva značajne uspomene iz njegovih godina formiranja. Na pitanje kako se sjeća posljednjih dana svog supruga i sluti li da će tragično okončati život, Branka je odgovorila:
Apsolutno ne. Da sam i najmanje slutio, dao bih sve od sebe da ga zaustavim. Činilo se da je Bekim tih posljednjih dana bio kakav je i inače, ne dajući nikakve naznake nadolazeće tragedije. Ironično je da sam dan prije nastupao u predstavi “Tako je moralo biti”, gdje protagonist skonča vlastiti život hicem iz vatrenog oružja. Zaokreti sudbine doista su nevjerojatni.
Sutradan smo se našli u društvu u našoj rezidenciji. Bilo je oko 14 sati kada sam obavijestila Bekima da imam zakazano kod frizera. Otpratio me do vrata i pitao imam li tu večer zakazanu predstavu. Uvjeravala sam ga da nema nikakvih obaveza i da ćemo cijelu večer provesti zajedno. Dijelili smo topao zagrljaj prije rastanka. Nisam ni slutio da će to biti posljednji put da ću ga vidjeti živog. Vratila sam se iz frizerskog salona za manje od sat vremena, uzbuđena što ću mu otkriti svoju novu frizuru. Međutim, ono što me čekala je jeziva praznina.
Prvo sam provjerila dnevnu sobu, ali nigdje nije bilo mog muža. Nastavila sam zaviriti u dječje sobe, čak sam izašla i na terasu, ali njega na svim tim mjestima nije bilo. Napokon sam ušla u radnu sobu u kojoj je bila naša kućna biblioteka i računalo. Na svoj šok, otkrio sam Bekima kako leži na otomanu boje trešnje, potpuno zaogrnut bijelom plahtom. Dok sam išla prema krevetu, nestrpljivo sam predstavila svoju novu frizuru, očekujući njegov uobičajeni odgovor. Međutim, na moje iznenađenje, vladala je samo tišina. Zbunjeno sam pitao zašto je ostao ležati, još uvijek skrivene glave. Branka je ispričala svoju zbunjenost.
- Čim sam podignuo plahtu, vidio sam njegovu glavu položenu na jastuk koji je donio iz naše spavaće sobe. Da nije bilo pištolja u njegovoj desnoj ruci, kojom je pucao u sljepoočnicu, i sitnih tragova krvi na čelu i kosi, zamijenila bih ga da mirno spava. Na stolu pokraj računala stavio je osobnu iskaznicu, oružni list i pismo kojim se oprostio od mene, naših sinova i svoje braće. Možda se pokrio plahtom kako bi me zaštitio od trenutnog šoka i spriječio da se zidovi zamrljaju. Bila je to izvanredno komponirana scena smrti. Vodio je računa o svakom detalju. Branka je potom prenijela sadržaj njegova oproštajnog pisma, u kojem je rekla da bi on sigurno odgodio svoje radnje, da je spomenula svoju večernju predstavu samo sat vremena ranije, shvaćajući da bi to zahtijevalo i odgodu predstave.
Spomenula je da pismo ima izvrstan rukopis, sugerirajući da ga je on možda napisao prije. U svom sadržaju izrazio je svoju ljubav prema nama i prenio svoj odlazak s osjećajem mira i odlučnosti. Izričito je tražio da se suzdržimo od objavljivanja vijesti ili pretvaranja njegovog ispraćaja u javni spektakl. Način na koji je otišao i događaji koji su se oko toga odvijali dokaz su da se bez straha suočio sa smrću i to mi donosi neizmjernu utjehu.
