„Naša porodica se i dalje suočava s bolom izazvanim ovim gubitkom. Morali smo da se borimo da preživimo i da zaštitimo ostalu decu, njegovu sestru i brata“, rekla je Mirjana Tomović, neuropsihijatar, u emisiji na Prvoj televiziji.
Dva dana nakon nestanka na Dunavskom keju na Karaburmi 13. veljače 2002. otkriveno je Filipovo tijelo s manjom ranom od metka na čelu. U grmlju je bio prisutan utisnut krug, uz sotonske simbole, uključujući obrnuti križ, svijeće postavljene s fitiljem prema dolje i kruh zakopan u zemlju. Imao je samo 17 godina.
U zapanjujućem otkriću, liječnica naglašava da je prošla kroz sve kako bi pokazala da je njezin sin postao žrtvom sotonističkog kulta. Napomenula je da su zbog zaštite djece preselili i poslali ih u inozemstvo.”Odabir da ih iselim bio je izazovan, ali bitan. Trenutačno jedan dio obitelji živi u Kanadi, dok sam se ja ovdje borio na svoj način, unatoč pogrešnim koracima koji su rezultirali gubitkom posla.
Stalno sam težio ostati korak ispred sekte kako bismo sačuvali naše živote ‘Uspio sam zadržati dio naše imovine i osigurati djeci školovanje, ali dugotrajni strah od slične pojave progonit će me do u nedogled’, primijetio je liječnik.
Mirjana je prva majka koja je otvoreno progovorila o svom sinu i kultu koji je doveo do njegove smrti.”Moj sin nije bio istinski dio sekte, već ga je bliski rođak regrutirao. Nikada nismo mogli predvidjeti ovo što se dogodilo. Nakon tragedije otkrili smo predmete koji upućuju na rituale povezane s ‘Crnom ružom’.’ Na primjer, rupčići s crnom ružom stavljeni među svijeće na grobu, čuvali su nas, a mi smo bili samo tipična obitelj usredotočena na posao i odgajanje naše djece, zbog njegove percipirane ranjivosti objasnio.
Dr. Tomović je istaknuo da se pojedince često dovodi u vrijeme osobne krize.”Tijekom ovih vremena brojni pojedinci traže pomoć, ali umjesto konzultacija sa stručnjacima, često se uključuju u manipulativne mreže.” Gospođa Tomović istaknula je nužnost edukacije mladih o ovim rizicima i podizanja svijesti zajednice jer se mnogi ne vide kao moguće žrtve.
BONUS TEKST:
Izuzetna zanimljivost koja se nalazi u prirodi je fenomen bioluminiscencije, koji omogućava organizmima da proizvode svjetlost. Ovaj intrigantni prirodni proces pojavljuje se kod raznih vrsta, kao što su ribe, meduze, kukci i gljive, i ističe se kao jedan od najzapanjujućih primjera evolucijske prilagodbe unutar životinjskog carstva.
Bioluminiscencija je rezultat kemijske reakcije koja se odvija unutar tijela organizma. U prisutnosti kisika, specifične molekule zvane luciferini stupaju u interakciju s enzimima luciferaze, što dovodi do stvaranja svjetlosti. Značajno je da je ovo svjetlo obično hladno, što znači da se proizvodi uz minimalan gubitak energije u obliku topline. Ova karakteristika čini bioluminiscenciju učinkovitijim sredstvom emitiranja svjetlosti u usporedbi s umjetnim izvorima poput žarulja, koje proizvode i svjetlost i toplinu.
Dobro poznati primjer bioluminiscencije koji se nalazi u prirodi je krijesnica, koja koristi ovu sposobnost da privuče potencijalne partnere. Svaka vrsta ima različite svjetlosne uzorke koji im omogućuju da prepoznaju druge članove u tami. Ovaj blistavi prikaz svjetlosti često se može promatrati u ljetnim večerima, dok krijesnice obasjavaju šume i livade svojim svjetlucavim sjajem.
Spektakl bioluminiscencije u oceanima je doista nevjerojatan. Razna stvorenja iz dubokih mora, poput riba, meduza i planktona, koriste bioluminiscenciju za niz funkcija. Na primjer, određene vrste emitiraju svjetlost kako bi namamile plijen, dok druge koriste bioluminiscentne signale kako bi prestrašile ili zavele grabežljivce. Među najpoznatijim bioluminiscentnim ribama je “riba udica”, koja koristi mamac nalik svjetlosti da privuče manje ribe prema svojim čeljustima.
Bioluminiscencija se proteže izvan oceana i atmosfere; to je također karakteristika pronađena u određenim gljivama, uključujući Mycena chlorophos. Ove blistave gljive nastanjuju tropske šume i emitiraju zelenkastu svjetlost noću, stvarajući očaravajući i iz snova ambijent u šumi. Istraživači teoretiziraju da bi bioluminiscencija gljiva mogla poslužiti za privlačenje insekata koji pomažu u raspršivanju spora.
Bioluminiscencija osvaja ne samo zbog svoje estetske privlačnosti, već i zbog svog značaja u znanstvenim istraživanjima, posebno u medicinskim istraživanjima. Znanstvenici su osmislili tehnike koje koriste gene povezane s bioluminiscencijom za promatranje staničnih aktivnosti i tjelesnih procesa. Ova inovativna tehnologija pomaže istraživačima u stjecanju dubljeg uvida u bolesti kao što je rak praćenjem ponašanja stanica dok se razmnožavaju i reagiraju na različite tretmane.
Bioluminiscencija ne služi samo kao zadivljujući spektakl, već i kao evolucijska prilagodba koja omogućuje organizmima da napreduju i prenose poruke u mračnim i izazovnim okruženjima. Ilustrira izvanredne i učinkovite metode koje je priroda osmislila za iskorištavanje energije, istovremeno nadahnjujući inovacije u znanosti i tehnologiji. Područje bioluminiscencije neprestano nas podsjeća na nevjerojatnu raznolikost i mnoštvo neotkrivenih čuda koje život na Zemlji krije.
