Sanja Marinković, autorka i voditeljka emisije “Magazin In”, ugostila je poznate folk pevače Sašu Matića i Acu Pejovića. Tokom emisije, pridružili su se razgovoru na temu “Šta biste promenili u svom životu”, što je dovelo do iznenađujućih otkrića.
- Saša je izrazio svoje nepokolebljivo povjerenje u zračni promet, objasnivši kako bez muke utone u san čim se ukrca u zrakoplov. “Kad uđem u letjelicu, lako utonem u san. Kao da se probudim tek pri slijetanju”, ispričao je, a Pejović se nadovezao: “Kad god putujemo zajedno, imam zadatak da ga probudim iz mirnog sna. .Sjediti sam u samoći prilično mi je dosadno, pa ga šaljivo zafrkavam: “Nećeš, Matiću, ja ti garantiram…”, prekinuo ga je, a Saša se odmah ubacio: Ne znam jer sam ušao u sobu i izrazio svoje brige oko sna, nisam imao pojma da je i moj brat na istom letu.
Niotkuda sam ga čula kako žarko viče: “Nećeš, upuštaš se u nepriličan odnos s mojom majkom!” Ove riječi izgovorio je Sale, izazvavši gromoglasan smijeh svih prisutnih u studiju. Aco Pejović, koji je rođen 1972. godine u Prijepolju, a svoje formativne godine proveo je u naselju Kolovrat, imao je roditelje Isidora i Anđelku koji su bili zaposleni u fabrici tekstila „Ljubiša Miodragović“. Aco je imao dva brata i sestre, starijeg brata po imenu Predrag i mlađeg brata po imenu Radojić.
Unatoč nestašnoj i tvrdoglavoj naravi tijekom djetinjstva, Aco nikada nije zadavao značajnije poteškoće svojim roditeljima. Rado je zajedno sa svojom braćom plivao u rijeci Lim, gdje su gradili minijaturne brane. Aco je nekoliko godina posvetio bavljenju karateom i stekao zvanje zelenog pojasa. U osnovnoj školi pridružio se košarkaškom timu i sudjelovao u natjecanjima protiv drugih škola. Također, kratko je bio i košarkaški trener KK Elan.
Acovo rano školovanje odvijalo se u Osnovnoj školi Milosav Stiković u Prijepolju. Glazba je imala veliki značaj u njegovom životu, služeći mu kao prava strast. Dok je njegova majka imala izvrstan pjevački glas, Aco svoje glazbene sposobnosti pripisuje svom pokojnom djedu Marku, vještom flautistu. U dobi od osam godina otac mu je poklonio svoju vlastitu harmoniku. Iako zahvalan za dar, nije uspio izazvati isto oduševljenje koje je doživljavao kao dijete slušajući bendove kao što su Kajdža Gugu i Đuran Đuran (Duran Duran).
Po završetku osnovnog obrazovanja odlučuje se za cijenjenu Srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici.
- U početku je živio u užurbanom studentskom domu u gradu, izdržavajući loše životne uvjete prvih šest mjeseci svog akademskog putovanja. Međutim, nakon posjeta njegove majke, ona je uspješno nagovorila oca da ga preseli u drugi stan. Nakon toga, Aco se našao kako dijeli unajmljenu sobu s kolegom iz razreda, koja će mu služiti kao utočište sljedeće tri godine. Vođen stručnošću profesorice Katice Viksanović, usavršavao je klavirsko umijeće, a kontrabas je podučavao i profesor Pavel Aksemit. Uz svoje pratitelje svoje je glazbeno umijeće pokazao nastupima i pjevanjem u lokalnim kafićima.
Čak i u dobi od 14 godina nije mu bilo strano osvajati publiku, oduševljavati prisutne na rođendanskim zabavama, proslavama i raznim događanjima u svom rodnom gradu. Nakon mature, krenuo je na putovanje u posjet svom ujaku koji živi u Francuskoj.
Tijekom svog prvog posjeta, iznenađujuće, nije imao problema s vizom nakon prelaska granice. Međutim, njegovo drugo putovanje u Francusku pokazalo se prilično problematičnim zbog nedostatka znanja. Unatoč noći provedenoj u Italiji, ustrajao je i naposljetku uspio doći do željenog odredišta u Francuskoj.
Na bezbrižan način, on dijeli priču o svom kratkotrajnom iskustvu u građevinskoj industriji, samo sedam dana rada. Iznenađujuće, osmog mu je dana njegov šef uručio plaću jer nije dolazio na posao na vrijeme. Upravo u tom trenutku otkrio je svoju pravu ljubav prema glazbi, što ga je navelo da nabavi vrhunske klavijature iz bivše Jugoslavije, koje će se kasnije pokazati ključnim alatom u njegovim daljnjim poslovima.
