– Mi se danas malo bavimo sa popularnim srpskim pjevačicama koje su itekako popularne u današnje vrijeme. Za danas imamo jednu pitalicu a vi morate da prepoznate ko je djevojčica na slici. Puno se naravno razlikuje u odnosu na danas, a na vama je da pogodite o kojoj pjevačici se radi?
Još od svog debija na lokalnoj glazbenoj sceni, pop pjevačica se smatra jednom od najzadivljujućih i najdivnijih žena, a tu reputaciju održava i dan danas. Njezinoj figuri zavide čak i tinejdžeri, a s 43 godine ponosno pokazuje svoju tjelesnu građu pa ne čudi što podliježe neodoljivim iskušenjima.
Visoko angažirana prisutnost na platformama društvenih medija može se primijetiti ni od koga drugog do od Ivane Stamenković Sindi, koja je aktivna članica manekenskog kolektiva. Nedavno je svoje pratitelje oduševila objavom šarmantne fotografije iz ranih godina.
Bez znanja mnogih, Cindy je zapravo bila djevojka na fotografiji na kojoj je pozirala uz svoje roditelje. U razdoblju kad je Ivanin profesionalni život bio u procvatu, imala je snažnu želju ispuniti svoje majčinske težnje. Posljedično, ušla je u ljubavnu vezu i uspješno na svijet donijela kćer sa svojim suprugom. Nažalost, njihov brak postao je izuzetno složen, što je dovelo do njihovog konačnog razdvajanja.
Ne sjećam se točne dobi u kojoj sam stupila u brak, kao ni datuma tog događaja. Iste godine sam napunio 26 godina i vratio se iz razdoblja provedenog u inozemstvu. Mom supružniku, koji je četiri godine mlađi od mene, nedostaje uspostavljena karijera i profesionalno iskustvo. Naša veza trajala je pet godina, s tim da je naša bračna zajednica trajala kratko. Odluka o vjenčanju nije bila donesena na temelju pažljivog razmatranja; radije, to je bio rezultat dubokog zaljubljivanja.
Prema riječima bivše članice manekenske grupe, brak je trajao godinu dana, dok se brakorazvodni proces odužio na čak pet godina zbog sudske borbe oko skrbništva nad djecom.
Štoviše, osim što odiše privlačnošću u njegovoj prisutnosti, kruže žamori da je neki gospodin zbog Cindy pribjegao samoozljeđivanju. Prije pola desetljeća, Urosh Jeldych je navodno pokušao ubiti sebe nakon što ga je Cindy izbacila iz rezidencije.
Dodatni tekst:
Na današnji dan 2018. godine u rodnoj Banjoj Luci nakon duže bolesti preminuo je proslavljeni jugoslavenski bokser Marjian Beneš. U dobi od 68 godina udahnuo je posljednji put boraveći u staračkom domu. Široko cijenjen kao veliki prvak, Beneš je osigurao naslov europskog prvaka u poluvelter kategoriji na Europskom amaterskom prvenstvu održanom u Beogradu 1973. Nastavljajući s uspjehom, ponovio je to postignuće šest godina kasnije kao profesionalni boksač. Tijekom svoje karijere, predstavljajući Jugoslaviju, Beneš je skupio impresivan rekord od 272 pobjede, 16 poraza i 11 remija.
Ne samo da je bio nevjerojatan prvak u boksačkom ringu, već je posjedovao i duboki umjetnički duh. Imao je strast prema sviranju glazbenih instrumenata i čak je pohađao glazbenu školu gdje je usavršavao svoje vještine i skladao pjesme. Rođenog Beograđanina, otac Josip, profesor glazbe, uveo ga je u svijet glazbe i naučio ga svirati razne instrumente. Iako je završio odsjek violine, djetinjstvo nije proveo u bivšoj prijestolnici Jugoslavije, već u Tuzli. Tek sa navršenih 16 godina stigao je u Banju Luku i naletio na boks u klubu Slavija.
Tijekom vrhunca svog profesionalnog puta, pogodila ga je žutica, bolest koja je poslužila kao katalizator u jačanju njegove predanosti sportu koji je smatrao oblikom umjetnosti. Boks je u njegovim očima nadilazio puki sukob i nalikovao je borbi za preživljavanje. Iako je priznavao postojanje brojnih klevetnika, nije gajio nikakav animozitet prema svojim protivnicima. Umjesto toga, njegova jedina ambicija bila je izaći kao pobjednik, odražavajući isti žar koji su protivnici usmjeravali prema njemu. Ovi su osjećaji iskreno izraženi u intervjuu pred kamerom koji je vođen tijekom njegova natjecateljskog mandata.
Boks je za mene bio i izvor gubitka i dobitka. Uskratio mi je normalno djetinjstvo, lišio me iskustava u kojima su uživala druga djeca. Od rane desete godine život sam posvetio sportu. Svojom predanošću stekao sam sebi ime, zaradio priznanje i poštovanje. Uz to, stekao sam i materijalnu imovinu, uključujući kafić, kuću, stan i automobil. Ove materijalne stvari imaju veliki značaj u mom životu”, rekao je dok je boravio u Banjoj Luci.
U intervjuu hrvatskom listu “Nacional” Beneš se prisjetio svog odlaska iz Banjaluke 1995. godine u vrijeme građanskog rata u Jugoslaviji. Sukob ga je osobno pogodio jer mu je brat Ivica ubijen na početku rata 1992. Preko noći se sve promijenilo, a ljudi su ostali u šoku. Beneš je opisao kaos koji je nastao, s brojnim telefonskim pozivima, problemima, pa čak i prijetnjama. Unatoč teškoćama, istaknuo je važnost poštenja iznad svega, ostajući otporan u suočavanju s nedaćama.
Godine 1995. zbog silne psihičke prisile odlučio je napustiti Banjaluku. U to vrijeme prevladavalo je mišljenje da je biti Srbin preduvjet za prihvaćanje, a oni koji nisu ispunjavali taj kriterij smatrani su nepoželjnima. Vlast u tom razdoblju okarakterizirana je kao fašistička. Osvrćući se na sve pojedince koji su se identificirali kao “veliki Srbi” ili “veliki Hrvati”, Beneš se prisjeća tragičnog gubitka roditelja tijekom rata i razvoda braka, na što je izravno utjecala njegova nacionalna pripadnost.
- Unatoč tim poteškoćama, održava pozitivan odnos sa svojim kćerima, Žanet i Marijanom, koje su obje postigle akademski uspjeh. Marijana je završila studij medicine i odlična je studentica, a Žanet studira jezike. Dodatno, Beneš otkriva postojanje izvanbračne kćeri Marije, koja s majkom, porijeklom iz Beograda, živi u Beču. Ove je detalje Beneš podijelio tijekom intervjua koji je vodio 2004. godine.
Dvaput se opraštao od svijeta boksa, sudjelovavši u meču u Banjoj Luci 1991. i drugom u Hrvatskoj 1996. “Posvetio sam cijelo svoje biće boksu. Vjerovao sam da ću kroz atletiku osigurati svoju život na neodređeno vrijeme, nažalost, rat me lišio sve imovine.
Priče o njegovim svađama unutar vlastitog establišmenta posebno su fascinantne. “U svom kafiću svakodnevno sam se borio, ponekad i do pet puta. Pojedinci iz svih krajeva nacije hrlili bi me izazvati. Jednom sam se prilikom našao usred 15 svađa. Kroz ta iskustva , iz prve sam ruke stekao saznanje o tome što doista znači biti policajac u neukroćenoj granici. Vraćao bih se kući, sav u krvi, razmišljajući o dobrobiti onih koje sam susreo u bolnici, razmišljajući o razmjerima njihovih ozljeda , strpljenje mi je nestalo i umorio sam se od stalne gužve u baru.
S njegovim identitetom mlađi suborci povezuju i citat koji mu se pripisuje, a koji uistinu sažima srž njegova uvjerenja i karaktera: „Bio sam ustaša u Srbiji, četnik u Hrvatskoj, a sad sam partizan, majka sam vam. ” Tijekom pogrebne ceremonije održane u Banjoj Luci, Beneš je ispraćen uz gromoglasnu melodiju himne “Hej Slaveni”, trijumfalnu skladbu koja je simbolizirala njegova izuzetna postignuća. Kovčeg je bio ogrnut zastavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, služeći kao dirljiva počast njegovoj ostavštini.
U skladu sa svojim željama, Beneš je sahranjen u obiteljskom mauzoleju koji se nalazi na banjalučkom groblju Sveti Marko.
