Nikolija Jovanović oduvijek je imala nameru uspostaviti vlastiti identitet odvojeno od svoje majke Vesne Zmijanac. Međutim, postojao je jedan slučaj kada je iskoristila svoju vezu kao ćerka poznatog pjevača. Za razliku od Nikolije i Vesne, Nikolijin otac je u svijetu biznisa radije ostao iza kulisa, izbjegavajući pretjerano eksponiranje.
- Dok su roditelji Nikolije Jovanović naširoko poznati, sama Nikolija radije nije isticala svoje prezime. Međutim, bilo je nekoliko slučajeva u kojima je nevoljko spomenula svoju majku kako bi dobila pristup određenim mjestima. “Jednom nisam mogao ući u klub, ali kad sam spomenuo majku, dopustili su mi ulazak. Drugi put sam imao VIP pristup, ali sam potpuno zaboravio na to i nisam iskoristio tu privilegiju. Nikada nisam volio izgovarati mamu i govoriti ‘Moja mama je Vesna Zmijanac’. Osoba mi nije vjerovala dok im nisam pokazala sliku”, objasnila je. Nikolija je talentirana pjevačica.
Poziv upućen Nikoliji Jovanović nije se dopao njenom ocu. Govoreći o svom putu u pjevanje, Nikolija je podijelila svoju želju da sa 13 godina osnuje bend, a kao pozadina bi poslužio heavy metal. Iako je hip hop oduvijek imao posebno mjesto u njezinu srcu, prošla je kroz različite faze, istražujući sve izvan mainstreama. Međutim, njezina sklonost prema popustljivijem načinu života na kraju ju je dovela do toga da prigrli mainstream. Jovanovićeva je, iskrena prema sebi, unatoč akademskom bavljenju donijela odluku da se bavi pjevanjem kao svojim pravim pozivom.
U mladosti sam se natjerao da uđem u studio za snimanje i izvedem pjesme koje nisu moje. U grčkim klubovima sam prvi put otkrio svoju strast prema glazbi. Unatoč očevom negodovanju, smatrajući da sam skrenuo s pravog puta, ostajem ustrajan u svom uvjerenju da svi trebamo slijediti ono što nas istinski zanima. Ovakav osjećaj umjetnik je iznio u intervjuu za Nezavisne novine.
BONUS TEKST:
Obitelj Rosaceae dom je listopadnog stabla poznatog kao jabuka, poznatog po svojim slatkim plodovima koji dijele isto ime. Široko kultivirana i pripitomljena diljem svijeta, ova posebna vrsta iz roda Malus drži se odlike da je najviše kultivirana. Podrijetlom iz središnje Azije, stablo jabuke vuče svoje porijeklo od svojih divljih predaka, Malus sieversii, koji se i danas može pronaći u toj regiji. Stoljećima su se jabuke uzgajale u Aziji i Europi, a njihov se uzgoj na kraju proširio u Sjevernu Ameriku dolaskom europskih doseljenika. U raznim kulturama, posebice nordijskoj, grčkoj i europsko-kršćanskoj tradiciji, jabuke imaju veliko vjersko i mitološko značenje.
Kada se stablo jabuke uzgaja iz sjemena, ima tendenciju da dosegne impresivne visine, dok cijepljenje na korijen rezultira mnogo manjim stablom. Raznolikost sorti jabuka je velika, s više od 7500 poznatih vrsta, od kojih svaka posjeduje jedinstvene i poželjne karakteristike. Različite sorte se uzgajaju za posebne svrhe kao što je kuhanje, cijeđenje soka ili konzumiranje sirovog. Dok se domaće jabuke obično razmnožavaju cijepljenjem, divlje se jabuke mogu lako uzgojiti iz sjemena. Drvo i plodovi stabala jabuke pokazuju izuzetnu otpornost na razne gljivice, bakterije i plijesni, s kojima se može upravljati nizom organskih i anorganskih metoda. Godine 2010. dekodiranje genoma jabuke odigralo je ključnu ulogu u kontroli bolesti i naporima selektivnog uzgoja unutar industrije.
U 2013. godini globalna proizvodnja jabuka dosegla je približno 80 milijuna tona, a Kina je odgovorna za gotovo polovicu te količine. Sjedinjene Države zauzimaju drugo mjesto u proizvodnji jabuka, s više od četiri milijuna tona, što čini više od 6% ukupne svjetske proizvodnje. Turska je na trećem mjestu, a slijede Italija, Indija i Poljska. Iste godine Bosna i Hercegovina je proizvela 85.117 tona jabuka. Iako se jabuke obično konzumiraju sirove, one se također mogu koristiti u raznim proizvodima, posebice desertima i pićima. Naime, vjeruje se da jabuke imaju blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje, iako su identificirane dvije različite alergije u odnosu na određene proteine koji se nalaze u jabukama.
