Svaka vijest o Slobodanu Miloševiću, nekadašnjem predsjedniku SRJ Jugoslavije, uvijek su jako čitane u domaćim medijima. Jednostavno, način na koji je svrgnut sa vlasti, i kako je na kraju završio u Hagu, uvijek je zanimljiva priča za čuti.
Nakon preseljenja iz Nikšića na Cetinje, Marija Milošević sada živi mirno i izolirano. Njezin bivši suprug Slobodan Bulatović, turistički inspektor s prebivalištem na Cetinju, jedan je od rijetkih koji je još uvijek posjećuje. Njihov brak trajao je kratke dvije godine. Marijin prvi suprug Nikola Mišljenović, bivši diplomat, nažalost, preminuo je 2014. u 62. godini života, au iskrenom intervjuu za Kurir još 2006. otvoreno je iskazao duboku ljubav prema Mariji Milošević.
S nepunih 18 godina Marija je stupila u brak s gotovo 15 godina starijim Mišljenovićem. Njihova zajednica trajala je tri godine, tijekom kojih je Mišljenović služio u diplomatskom zboru u Japanu. U to je vrijeme Mišljenović napisao knjigu o temama ljubavi, života i razvoda, u koautorstvu s Miloševićevom kćeri, pod provokativnim naslovom “Tata, zašto me ljubiš u usta?” Upravo te riječi Marija je, prema Mišljenovićevom kazivanju, izgovorila u prepunom trolejbusu kada je sa samo 17 godina sjedila do Mišljenovića. Ta je izjava, kako je ispričao, uzdrmala suputnike, koji su zbog primjetne razlike u godinama pogrešno vjerovali da se radi o činu incesta.
U intervjuu za Kurir u travnju 2006. Mišljenović je otvoreno ispričao svoje iskustvo primanja njezine nevinosti i ljubavi. Živo se prisjetio trenutka kada su se držali za ruke i krenuli prema putu razvoda. Odluku o prekidu braka Mišljenović je pripisao svojim diplomatskim obvezama.
Zbog mog velikog radnog vremena često je izražavala svoju usamljenost, podsjećajući me da joj nedostaje prisutnost majke, oca, brata ili prijatelja. Prepoznavši njezinu želju za neovisnošću, donio sam odluku dati joj slobodu. Unatoč našoj dubokoj ljubavi jedno prema drugome, njezina čežnja za osobnom autonomijom nadmašila je našu ljubav. Kao odgovor na to je rekla: “Tebi je, kao starijem čovjeku, lakše biti razveden, ali meni nije tako jednostavno postati udovica.” Nasmijao sam se i odgovorio: “Marija, priželjkuješ li moju smrt?” Uvjeravao sam je da neće ostati udovica, nego razvedena. Retrospektivno sam otkrio da je Maria bila “izazovna” osoba.
“Marija je posjedovala nestalan temperament – njezina je naklonost bila intenzivna kad je osjećala naklonost, ali njezin je prijezir mogao dovesti do ekstremnih mjera. Sve do 1992. održavao sam komunikaciju s cijelom obitelji. Međutim, razgovori koje sam dijelio s Marijom ometali su našu sposobnost da tražimo nove ljubavi i napretka u našim životima. Jedne me večeri pozvala u Ministarstvo, gdje sam izrazio želju da prekinemo naše druženje. Izričito sam je naložio da se suzdrži od daljnjeg kontakta sa mnom”, ispričao je, iznoseći spekulativnu pretpostavku o događajima koji su se odvijali nakon njihova razgovora.
U razgovoru je spomenuo da se Mira vjerojatno raspitivala gdje je i je li se javio. Kada je od kćeri čula detalje, vrlo je vjerojatno da je Mira uzviknula: “E, sad ću mu dati sve po spisku”. Ova se razmjena dogodila u ožujku. Međutim, u kolovozu je na njegovo vozilo bačena eksplozivna naprava. Nadalje je naveo da se unatoč promjenama koje su se dogodile 5. listopada i dalje osjeća profesionalno zanemarenim i gurnutim na marginu. Rekao je da ga je obitelj Milošević “upropastila”, a novi pojedinci na vlasti fizički napali.
Budući da sam starija osoba, nedostaje mi društvo vjernog psa, zaštita mačete s oštrim oštricama, obitelj puna ljubavi, djeca koju mogu zvati svojom i stabilnost posla s pripadajućom plaćom i mirovinom”, rekao je. dok također dijeli njegovu želju da Marija pronađe ljubav nakon njihovog razvoda, jer će ga njezina tuga teško opteretiti.
Izjavio je da unatoč dubokoj ljubavi prema njoj nije mogao ispuniti njezine želje, zbog čega joj je iskreno želio sreću.
Marija Milošević je u vili Mir na Dedinju 1. travnja 2001. pucala iz pištolja na istražnog suca Gorana Čavlinu i osobe koje su bile u njegovoj pratnji. U svoju je obranu tvrdila da je pucala u nebo bez namjere da ozlijedi, pripisujući svoje postupke konzumiranju tableta za smirenje i alkohola.
Tijekom iste godine protiv nje je podignuta optužnica da je predstavljala prijetnju javnoj sigurnosti i da je nedopušteno posjedovala vatreno oružje. Dobila je priliku iznijeti svoj slučaj, ali je umjesto toga odlučila pobjeći u Crnu Goru. Optužba za neovlašteno posjedovanje oružja, koja je protiv nje podignuta, postala je nepravomoćna prije 14 godina, dok su pravni postupci koji se tiču same pucnjave zamršenije prirode.
Marija Milošević je u rujnu 2002. osuđena na uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora, koja je kasnije poništena žalbom njezina odvjetnika. Ponovljeno suđenje počelo je u studenom 2004., ali Marija se nije pojavila na sudu, što je rezultiralo raspisivanjem tjeralice za njom 2006. godine.
