– Mi se sa našim današnjim člankom malo vraćamo u prošlost, i govorimo o jako velikoj grupi Novi fosili. Od 5 članova, danas je samo jedan u životu a četiri člana su završili svoje živote jako rano, i na više nego nesretan način. Slijedi i priča o njihovoj prvoj pjevačici.
Prošla su tri desetljeća od tragičnog gubitka Đurđice Barlović, događaja koji je naglo zaustavio idilično odrastanje Hrvoja i njegovog mlađeg brata Borne. U ljeto 1992. svijet pop glazbe potresla je poražavajuća vijest o njezinoj preranoj smrti. Tragično, preminula je u 42. godini života od iznenadnog srčanog udara na liječenju u Internoj bolnici u Zadru. Za mene je bio šok kada je preminuo, s obzirom da je bila u izvrsnom i robusnom stanju. Zanimljivo je da su na dan njezine prerane smrti svi satovi u mom stanu neobjašnjivo prestali otkucavati.
Potresnu vijest dobio sam nešto kasnije od Rajka Dujmića, frontmena “Novih fosila”. Stomatolog podsjeća da unatoč godinama koje su prošle, utjecaj takvih događaja ostaje urezan u naše sjećanje jer izazivaju osjećaje šoka i duboke tuge. Ovo je sjećanje posebno dirljivo za stomatologa, koji se živo sjeća kako je proživio te emocije u dobi od 11 godina. Ljubav prema moru i morskim sportovima bila je duboko ukorijenjena u našoj obitelji. Odrastajući u Splitu, moja majka je imala posebnu vezu s morem, a naša je obitelj uvijek imala gliser za plovidbu.
- Bilo je to u dobi od osam ili devet godina kad su me roditelji naučili upravljati čamcem. Ta zajednička strast prema moru prenijela se i na mene i na moju sestru Borni, a danas oboje gajimo veliku ljubav prema ronjenju. Osobito je moja majka bila nježna i osjećajna osoba, a uspomenu na nju svi čuvamo. Iako imam brojne uspomene, mladost me spriječila da steknem značajnija znanja o njezinoj karijeri. Stoga sam kasnije morao slagati slagalicu razgovarajući s ocem, njezinim kolegama i stricem koji živi u Splitu i dijeli žar prema brodovima. Kao bivši mornar, prenio mi je dragocjene spoznaje o jedrenju, kao i obilje informacija o odgoju i godinama odrastanja moje majke, što sam smatrao neizmjerno prosvjetljujućim.
Ova sjećanja ispričao je najstariji sin Đurđice i Ivana Barlovića. Rođena u Splitu 23. kolovoza 1950. Đurđica Miličević od malih je nogu pokazivala prirodnu sklonost glazbi i pjevanju. Kao djevojčica svoj je talent pokazala na renomiranom dječjem natjecanju u Splitu “Djeca pjevaju”. Dodatno, razvijala je vještine sviranja gitare te je odmah nakon završetka srednje škole osigurala profesionalni ugovor. Njezin put u glazbenu industriju započeo je angažmanom u uglednom splitskom bendu VIS Batali, da bi se konačno preselila u Zagreb i postala članica cijenjene grupe Novi fosili. U prigodama slavlja i kad bi se okupilo društvo, mama bi nas počastila svojim pjevanjem. Međutim, nikada nije pjevala kod kuće čisto iz zadovoljstva.
Imao bih zadovoljstvo čuti njezin glas samo kad bismo bili na njezinim koncertima. Unatoč tome što sam kod kuće imao prekrasnu akustičnu gitaru, nikad je nisam čuo kako udara po žicama. Vjerojatno je to bilo rezervirano za uvježbavanje pjesama, što je radila tijekom proba ili u studiju. Iako nije bila virtuoz na gitari, posjedovala je dovoljno znanja o akordima da bi bila pratnja. Nažalost, gitara je doživjela neslavnu sudbinu. Kako je moja majka krenula sa solo karijerom, njezin fokus se pomaknuo na organizacijske zadatke, ugovore i korespondenciju. Stoga je gitaru zamijenilo najnovije tehnološko čudo – telefaks. U eri bez interneta i e-pošte, faks strojevi bili su sredstva za slanje pisama.
Čak i dan danas žalim što nema njezine gitare, dragog posjeda koji sam naslijedio zajedno s ljubavlju prema glazbi. Glazba je oduvijek bila sastavni dio naših putovanja, a ni sada ne mogu zamisliti svoj život bez nje. Moji roditelji su tijekom odrastanja glumili razne domaće izvođače poput Prljavaca, Parnog valjka, Balaševića i Creedencea. Jedan umjetnik koji se posebno istaknuo mojoj majci bio je Fredi Merkjuri, ne samo zbog svog impresivnog raspona od četiri oktave, već i zbog svoje sposobnosti da bez napora prelazi između balada i rocka. Vrijedno je spomenuti da je i sama moja majka imala izuzetan glas, sposoban dosezati visoke tonove i harmonizirati se s basom.
Nije bilo posebnih običaja ili postupaka koje je slijedila kako bi održala kvalitetu svog glasa. Dapače, povremeno bi se prepustila jednostavnom užitku paljenja cigarete – činjenica je koja Đurđičinu sinu izaziva smijeh. Na pitanje imaju li i njezina braća njezin izuzetan sluh, odgovara: Upitan o odlasku Đurđice Barlović iz Fosila, Hrvoje to pripisuje spletu raznih okolnosti. Na vrhuncu popularnosti, moja je majka napustila bend samo godinu dana nakon mog rođenja.
Moj otac je imao zahtjevan posao, a moja majka je često bila odsutna, što ju je na kraju navelo na ovu odluku. Oboje su željeli još jedno dijete, a moja se majka čak nadala kćeri, ali umjesto njega stigao je moj brat. To je potaknulo potrebu za promjenom karijere. Unatoč tome što je samostalno izdala četiri uspješna albuma, moja je majka počela razmišljati o promjeni svoje profesije. Iako je obožavala glazbu i pjevanje, popratne obaveze su je jako opterećivale. Upravljanje zadacima, organiziranje angažmana i koordinacija s brojnim pojedincima bili su potrebni za snimanje i izvođenje. Posljedično, počela je razmišljati o novom zanimanju koje bi je oslobodilo egzistencijalne ovisnosti o nastupima uživo i albumima.
Sjećam se da je krajem osamdesetih potpisala ugovor o zastupanju proizvoda jedne kozmetičke kuće u bivšoj Jugoslaviji. Moji su roditelji već bili osnovali vlastitu tvrtku, ali se ona, nažalost, raspala zbog izbijanja rata, objašnjava Barlović. Godine 1992. putovanje na otok Pag postalo je dugo očekivano odredište za odmor. Iščekivanje naših dragih ljetnih praznika uvijek je bilo dočekano s uzbuđenjem, jer je to značilo cijeli mjesec neprekidnog druženja.
Svakog bi jutra moji roditelji odlazili na kavu, u posjet tržnici i kupnju, pažljivo birajući i pakirajući sve potrepštine za taj dan u naš pouzdani putni hladnjak. Zatim bismo gliserom krenuli na putovanje do zaljeva. Jednog kobnog dana moja se majka odlučila prepustiti skijanju na vodi, no po povratku je osjetila alarmantnu bol u prsima. Moj je otac bez oklijevanja prepoznao izdajničke znakove srčanog udara. Zajedno s našom mamom i prijateljicom brzo su se uputili prema gradskoj plaži u Pagu, gdje ih je čekala hitna pomoć.
Vozač je moju majku vješto prevezao u zadarsku bolnicu u nevjerojatno kratkom roku od 30 minuta. Unatoč hrabrim naporima tamošnjeg medicinskog osoblja, nisu je uspjeli spasiti – potresna je uspomena urezala se u srce Hrvoja koji je ostao na plaži uz Bornu i očevu sestričnu. Hrvoje se živo prisjeća iščekivanja povratka svojih roditelja i poslijepodnevnog povratka kući. U to je vrijeme njegov otac učio vještinu upravljanja njihovim brodom, a pratili su ga Hrvojev brat i tatin bratić. Međutim, atmosfera se brzo promijenila kada je njihov otac, netom iz bolnice, priopćio porazne vijesti. Silni osjećaji šoka i tuge bili su neopisivi, kaže Hrvoje.
Uz to, prisjetio se dugogodišnje borbe svoje majke s visokim krvnim tlakom koji ju je, čini se, mučio od mladosti. Barlović priča da je u radosnom trenutku otac otpratio majku liječniku zbog rane pojave visokog krvnog tlaka. I Barlović i njihov brat i sestra ovo su stanje naslijedili od majke. Od malih nogu njihov brat i sestra počeli su uzimati lijekove, a i Barlović ih uzima već nekoliko godina. Kad mi je majka preminula, činilo mi se kao da moram sazrijeti preko noći. Moje djetinjstvo je krenulo drugim putem u odnosu na moje vršnjake, jer su naše bake, Magdalena i Emica, uskočile u brigu o nama.
Nažalost, rano nas je napustio i moj otac, koji je preminuo 2009. godine. Srećom, obitelj nam je pružila čvrste temelje, omogućila nam je ugodno djetinjstvo i usadila nam moralne vrijednosti. Kao rezultat toga, vjerujem da smo postali ugledni pojedinci. Borna i ja zadržali smo snažnu vezu u našim profesionalnim životima. Radim kao stomatološki kirurg i protetičar, dok moj brat vodi svoj privatni laboratorij u kojem pomaže meni i još nekolicini kolega. Uvjeren sam da bi naši roditelji bili ponosni na oboje, rekao je Hrvoje u razgovoru za “24sata.hr”.
