Kako je postao jako gledan film “Nedjelja” o popularnom srpskom pjevaču Džej Ramadanovskom, sve je krenulo da zanima ko stoji iza određenih ubistava koji su spominjani u filmu. Tu se svakako najviše misli na Džejovog najboljeg prijatelja, koji je likvidiran pod jako sumnjivim okolnostima.
Iso Lero, poznat i pod nadimkom Džamba, posljednji je put viđen 23. rujna 1992. godine, što je označilo posljednje trenutke njegovog života. Svjedoci se sjećaju da su ga u ranim jutarnjim satima vidjeli u blizini kazina “London”, koji se nalazi na raskrsnici Kneza Miloša i Kralja Milana. Međutim, nakon ovog susreta sve daljnje informacije o tome gdje se nalazi nestale su u prazno.
Izvjesno je da njegovo tijelo nikada nije locirano, a slučaj se vodi kao “nestao” u evidenciji beogradske policije. Te kobne noći Lero, inače brat od tetke Džeje Ramadanovskog, u alkoholiziranom stanju se obračunao s pripadnicima osiguranja u kasinu Željka Ražnatovića Arkana. Postoji više priča o tome što se te večeri dogodilo, no samo je Vukašin Vule Gojak (42) imao hrabrosti priznati da je bio u sukobu s Lerom. Gojak, koji je u to vrijeme bio šef osiguranja “Beograđanke”, otkrio je da je on prvi udario alkoholiziranog Leru, pojasnivši da u Džambin nestanak nisu umiješani Arkanovi suradnici. “Zadao sam mu nekoliko udaraca da ga savladam, jer je on prije toga uperio nekakvo vatreno oružje u čelo mog kolege. Nakon što smo ga smirili, uveli smo ga u lift i izbacili na ulicu”, ispričao je Gojak, ustvrdivši da je nije znao što se s Džambom dogodilo nakon incidenta.
Do sada nije bilo uvjerljivih dokaza koji bi poduprli Gojakovu tvrdnju da je on sam preuzeo odgovornost za ubojstvo. Iako je Gojak bio poznat kao major u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, također je bio istaknut u poslovnom svijetu i bio je prepoznat kao jedna od značajnih ličnosti u Beogradu. Ne samo da je bio fizički jak, već upućeni otkrivaju da je Arkan pomogao Gojaku da uđe u poslovne vode, da bi na kraju postao suvlasnik, a kasnije i jedini vlasnik kluba “Ric” na Košutnjaku, popularnog okupljališta novonastalih elita. No, za Gojaka se sve promijenilo 6. rujna 1997., koji je za njega označio dan obračuna i značajnu prekretnicu na beogradskoj underground sceni. Niti jedan od prethodnih atentata nije bio izvršen na sličan način. Oko 22 sata Gojak je sjedio u svom džipu “mitsubishi pajero” koji je bio parkiran ispred diskoteke “Ric”. Atentator je puna dva sata strpljivo čekao dok je Gojak bio u lokalu, a onda je bez oklijevanja hladnokrvno ispalio hitac iz snajpera s udaljenosti od tridesetak metara. Metak je probio staklo džipa i pogodio Gojaka direktno u vrat.
Iste večeri u obližnjoj šumi otkriven je snajperist koji je ispalio jedan hitac u Gojaka, a čiji identitet nije poznat. Pojedini mediji povezivali su ovo ubojstvo s misterioznim nestankom Ise Lera Džambe. No, ime žrtve nije izazvalo mnogo rasprave u visokim kriminalnim krugovima. Unatoč tome, prema medijskim izvješćima usmjerenim na pojedince uključene u beogradsku asfaltnu scenu, Gojak se nedavno uključio u nove pothvate vezane uz suvlasništvo više kasina u Beogradu.
Neki su nagađali da bi to mogao biti potencijalni motiv za njegovo smaknuće. Osim toga, spominjalo se da je Gojak bio prisutan u nasilnom obračunu u kafiću na Zvezdari samo nekoliko dana prije njegova ubojstva. Iako u to vrijeme nije bilo izvješća o ozlijeđenima, postojale su sumnje da bi situacija mogla eskalirati u nešto brutalno, iako je Gojakova konkretna uloga u pucnjavi ostala nepoznata.
