Nebojša Glogovac bio je jedan od najcenjenijih i najtalentovanijih srpskih glumaca. Rođen je 30. jula 1969. godine u Trebinju, a odrastao je u Beogradu. Njegova karijera u svetu filma i teatra obuhvatala je brojne uloge koje su ga učinile jednim od najvoljenijih glumaca na Balkanu. Glogovac je bio poznat po svojoj svestranosti, sposobnosti da tumači različite likove, kao i po izuzetnom emotivnom intenzitetu koji je unosio u svaki svoj nastup.
Niti jedan pojedinac u javnom prostoru ne suzdržava se od izražavanja dubokog poštovanja i divljenja prema visokoj ličnosti srpskog glumišta Nebojši Glogovcu. Ulogom studenta prava u kultnoj seriji “Obiteljsko blago” zavolio ga je publika, a potom je nizao sve uspješnije uloge.
I u njegovim profesionalnim nastojanjima iu osobnom životu, njegovo ponašanje služi kao inspiracija mnogima, jer svi koji su ga imali privilegiju poznavati slažu se u jednoj jedinstvenoj točki – bio je izvanredan umjetnik i još izvanrednije ljudsko biće. Malo je poznato da mu je redatelj Srdan Golubović osmislio glavnu ulogu u filmu “Otac”, te da je Glogovcu neposredno prije početka snimanja dijagnosticiran rak pluća. Uložio je znatne napore u pristup svim aspektima svog života, a upravo je njegov otac nekoliko godina prije ispričao posljednje dane glumca. Kasnije je otkrio da mu je okrutna bolest u roku od mjesec dana odnijela život. “Nebojša je putovao mjesec dana. Na Novu godinu je zakašljao i primijetio tvrdoću u trbuhu. Ja sam bio prisutan za to vrijeme. Došao je kod doktora kod kojeg je ranije bio, s nekim s kim je bio u kontaktu, jer je doktor porijeklom iz Hercegovine.
Liječnik je tada bio izvan Beograda i rekao mu je: ‘Doći ću u srijedu u Beograd, molim te dođi kod mene da provjerim tvoje stanje'”, rekao je Milovan Glogovac, koji je dalje razjašnjeno: Upućen je na skeniranje koje je otkrilo nešto zabrinjavajuće, zbog čega je sa svojim prijateljem Tomom otputovao u Njemačku na konzultacije s liječnikom. Liječnik je rekao da je stanje izlječivo, ali mu je savjetovao da ne ostaje u Njemačkoj, već mu je predložio da se vrati u Beograd. Objasnila je da je terapija koju ima u Beogradu identična onoj koju može dobiti bilo gdje u svijetu; nije bilo jedinstvene prednosti boravka u inozemstvu. Nakon početnog liječenja doživio je određeno poboljšanje. Nakon te prve terapije na Kliničkom zavodu, trebao je ići na drugi krug liječenja”, prisjetio se.
U posljednjim satima života zadržao je smisao za humor i uspio nasmijati suprugu Milicu. “Njegove su noge i trbuh pokazivale značajne otekline, s metastazom na jetri, koja je bila znatno narasla. Tog četvrtka je bio podvrgnut drugom tretmanu i pokazao je znakove oporavka oko sedam sati navečer. Šalio se opušteno sa suprugom, koja je živjela s njim; poslijepodne sam ga posjetio i vratio se kući, ali ona je ostala i dijelili su šale o raznim stvarima. Međutim, oko dva sata kasnije mu je pozlilo, pa je doktorica dalje dežurni iz Pančeva pokušao reanimaciju, koja na kraju je bilo neuspješno, a on je umro sljedeće subote, devete”, rekao je Milovan Glogovac u emisiji “Oko magazina” na RTS-u. “Molitva služi kao most prema onima koji su otišli dok smo mi živi.
Pristupamo Bogu kao suputniku, onom koji se nosio s izazovima ljudskog postojanja i stoga posjeduje sposobnost suosjećanja s našom patnjom i tugom. 40 godina sam vodio sprovode za pojedince svih dobi, uključujući mlade i djecu, nastojeći im ponuditi utjehu, uliti nadu i održati njihovu vjeru. Međutim, kada sam se suočio s vlastitim gubitkom, bio sam prisiljen sesti ek otpornost potrebnu da izdržim vlastitu bol. Važno je to razjasniti “Tvrdnja da sam vodio dženazu za svog sina je velika neistina”, objasnio je. Sutradan je primijetio da na grobnom mjestu nema drvenog križa. “Sutradan nakon sprovoda, po dolasku na grob, primijetili smo obilje cvijeća i vijenaca, kao i drveni križ. Međutim, prilikom moje sljedeće posjete tog križa više nije bilo. Obavijestili su me da je postavljen ispod ploče, jer vjerski simboli nisu dozvoljeni u Aleji zaslužnih građana. Ne pitajući nikoga za dopuštenje, naručio sam brončani križ u ljevaonici, koji je dugo stajao, I Nisam siguran je li uklonjen ili ukraden, jer bi trebao biti vjerski simbol.
Pojedinac koji posjeduje velikodušnu i suosjećajnu prirodu. U filmu “Južni vetar” Miloš Petrović Trojpec imao je priliku razviti blizak odnos s Nebojšom Glogovcem, koji je jedinstvenim činom nesebičnosti pokazao zašto ga mnogi prijatelji i kolege smatraju istinskim stupom ljudskosti. “Svaki put kad se spomene njegovo ime, osjećam se kao da sam dobio udarac u stomak. Raditi s njim bilo je nezaboravno iskustvo i zahvaljujem Bogu na prilici da provedem tih 15 dana snimanja u prisustvu tako izuzetne ljudskosti i talenta. Moja najdublja sućut ide prije svega njegovoj obitelji, koja nosi najveći gubitak, ali tuguje i cijela Srbija jer više nikada nećemo svjedočiti njegovim nastupima.
Bio mi je uzor, obojici pozornici i u životu, i razmišljanje o našim zajedničkog vremena, shvaćam koliko sam bio sretan što sam s njim glumio i dijelio scene; zapravo smo se dopisivali samo nekoliko dana prije njegove smrti”, rado se prisjetio Trojpec, prisjećajući se kako je Nebojša bio primjer njegove veličine. lik. U tom sam se trenutku našao pred dilemom: nisam bio registriran niti u jednoj agenciji, a producentski tim nije imao sredstava nadoknaditi mi moj honorar. Bio je kraj godine, a svi moji kolege već su bili povezani sa svojim agencijama. Unatoč svim naporima da doprem do deset različitih mjesta, uključujući bliske prijatelje i kolege, nisam uspio osigurati nikakvu pomoć. Posljednjeg dana snimanja snimili smo dobro poznatu scenu u igraonici gdje smo Bugarina podvrgli mučenju; Bilo je oko četiri sata ujutro, a umor je činio svoje.
Producent mi se obratio da se raspita kakva je situacija s agencijom i predložio da to riješimo. Objasnio sam da se stvarno nemam kome obratiti. Nebojša, sjedeći na stolici i zadubljen u telefon, ubacio se: “U čemu je problem?” Rekao sam mu da nije ništa loše, ali on je nastavio pritiskati i dobivati detalje od producenta. Zatim je rekao: “Koliko ti novca treba?” Mislio sam da se šali. Uputio ih je da mi isplate preko njega, uz napomenu da imaju potrebne podatke da odmah završe transakciju, te me uvjerio da će on osigurati sredstva. Mladi glumac osvrnuo se na svoje iskustvo, izjavivši:
“Dva sam tjedna pokušavao locirati pojedinca, i to se konstantno pokazalo kao izazov. Međutim, njegova spontanost je bila izuzetna; nije osjećao nikakvu obvezu da djeluje, niti sam ja čak tražio njegovu pomoć, jer mi to nikada nije palo na pamet. Jednostavno je čuo stvar u neobaveznom razgovoru, postao zaintrigiran i odlučio odgovoriti bez odlaganja. To je bila bit njegova karaktera. Dobro poznata fraza. Kultni klasik “Munje” označio je prekretnicu u sazrijevanju brojnih generacija, a njegovi odjeci i danas se mogu čuti u raznim kontekstima.
Najznačajniji među njima je poznata opomena koju je policajac uputio lijepoj Kati: „Dolče i Gabane… uhitit ćemo i njega, znaš? Vokalnu izjavu artikulirao je slavni Nebojša Glogovac, usmjeren prema Maji Mandžuki, koja se proslavila ulogom Kate. Naime, otkrila je da je ova scena improvizirana predstava poznatog pokojnog srpskog glumca. “Sjećam se trenutka dok smo čekali pripremu te scene, dok smo kolege glumci i ja sjedili. Glog mi je rekao: ‘Maki, jako ti stoji ovaj parfem’. Zahvalila sam mu, a on je pitao za miris, napomenuvši da ni policajac ni Kata nemaju nikakav dijalog u scenariju, rekla sam mu da je to poklon iz nove kolekcije Dolcea i Gabbane. Glog.
