– Ni ovoga vikenda nemamo nimalo lijepe vijesti p ovas. Jednostavno, životni ciklus je takav, da neko ode, a neko kođe. Sljedeća jako tužna vijest, na žalost nam dolazi iz Bosne i Hercegovine.
Jučer je u 80. godini života preminuo Abdulah Sidran, poznati pisac i scenarist, koji se kroz svoju karijeru istaknuo partnerstvom s redateljem Emirom Kusturicom na hvaljenim filmovima “Sjećaš li se Dolly Bell?” i “Otac na službenom putu”. Osim toga, bio je upleten u vrlo publicističku raspravu oko razvoja Andrićgrada.
Sidran je u prošloj objavi Ruždije Adžovića iznio zapanjujuće tvrdnje o upletenosti Kusturičinog oca u tajne službe.
Abdulah Sidran, poznati sarajevski scenarist i pisac, upustio se u javni spor koji graniči s pravom medijskom svađom s proslavljenim redateljem Emirom Kusturicom nakon njihova uspješnog partnerstva. Tijekom 1980-ih njihova je suradnja rezultirala stvaranjem nagrađivanih filmova koji su postali kamen temeljac jugoslavenske kinematografije. Međutim, njihove su se umjetničke perspektive razišle. U knjizi Ruždije Adžovića “Sidran: živjeti, svjedočiti epohu” Sidran je ustvrdio da je Kusturičin otac bio povezan s tajnim službama.
- Sidran je tvrdio da je Emirov otac bio na istaknutom položaju u obavještajnim službama, iako je ostalo neizvjesno je li to KOS ili Udba. Taj im je detalj bio malo bitan. Osim toga, Emirov otac također je obnašao razne fiktivne funkcije u vladinim službama u Sarajevu, suprotno onome što je Emir ranije govorio novinarima o tome da je njegov otac novinar. Sidran je naglasio da nema dokaza da je Murat Kusturica ikada pisao o ovoj stvari.
U knjizi “Sidran – živjeti, svjedočiti epohu”, koju je objavila sarajevska izdavačka kuća “Konektum”, poznati književnik pohvalno je govorio o ocu svog prijatelja. Murat Kusturica, poznat kao sarajevska dobra raja, uvijek je nailazio na lijepe riječi. Pisac je s njim u više navrata imao zadovoljstvo popiti piće, jer je Murat uživao u društvu dobrih prijatelja i znao je cijeniti dobro piće. Jedan od Muratovih najbližih pratilaca bio je redatelj Hajrudin Šiba Krvavac. Moguće je da je Emir, piščev prijatelj, u svijet filma uveden pod utjecajem legendarnog Šibe i njegovog oca Murata.
Na stranicama te knjige Sidran je otkrio priču o tome kako je renomirani filmaš koji stoji iza filmova “Walter brani Sarajevo” i “Most” odigrao ključnu ulogu u pružanju pomoći ambicioznom Kusturici tijekom njegovih prvih dana u industriji.
Emir je, pokazujući svoj izniman talent, osmislio zadivljujući scenarij za kratki film. S velikom intrigom ispisao je narativ koji se vrti oko sarajevskog tramvaja, zalazeći u carstvo nepostojeće stvarnosti. Njegova kreativnost ne poznaje granice, jer plete priču koja plijeni maštu. Dok je Šiba bio zadubljen u čitanje, postavio je pitanje Emiru: “A kako uopće može ući tramvaj ako nema staze?” Reagirajući s povjerenjem, Emir je, pokazujući odlučnost, izjavio: “Ja ću to učiniti.”
Šiba je ustao i obratio se Muratu, izražavajući uvjerenje da će njegov sin zaista briljirati kao redatelj, ističući izuzetnu prirodu njegovih sposobnosti zaključivanja.
U završnoj riječi doveo je u pitanje prirodu rada Emira Kusturice i iznio niz optužbi na račun redateljevog oca, ustvrdivši da je ta informacija općepoznata u Sarajevu.
- Sidran je tvrdio da je Emirov otac bio uključen u povjerljive državne poslove, poznate kao takve u Sarajevu. Iako detalji njegovog rada nisu morali biti objavljeni, dali su uvid u Emirove postupke i zašto nije ostao sa svojim ljudima i prijateljima u Sarajevu. Muratu, kao službeniku saveznih državnih organa, nije preostalo ništa drugo nego postupiti u skladu s tim. Specifična priroda njegove službe, bilo vojne ili civilne, ostaje nepoznata, ali je bilo jasno da je imao položaj u državnoj policiji, vjerojatno kao pomoćnik tajnika za informiranje. Bio je uključen u razne razine vlasti, poput skupštine, vijeća i tajništva za informiranje. Iako je imao kontakt s novinarima i mogao ih je zvati na sastanke, on sam nije bio novinar. Ta je razlika, prema Sidranu, bila korisna izmišljotina kako bi se izbjeglo otkrivanje istine.
Sidran je prepričao njihov posljednji razgovor, podsjetivši da se on dogodio 2010. godine. U tom razgovoru dotični je na trenutak zaboravio na gradnju Andrićgrada, koji se tada zvao Kamengrad. Atmosfera oko stvaranja replika na tom mjestu bila je sporna, što je dovelo do neslaganja. U tom trenutku osjetio sam potrebu podsjetiti ih na tragičnu povijest Višegrada u kojem je život izgubilo tri i pol tisuće stanovnika. Doveo sam u pitanje njihovu svijest o zločinima koji su se dogodili, poput paljenja kuća i postojanja Vile Vlas. U svjetlu tih događaja postavio sam pitanje hoće li razmišljati o podizanju spomenika.
Kaže: “Neću stati u obranu nikoga tko zahtijeva. Spreman sam podići spomenik po vašoj želji, na njemu mora biti natpis: U čast svim žrtvama kroz povijest ovoga kraja”. Međutim, tu nije bio kraj. Bilo je nešto što sam izrazio, a on nije mogao shvatiti. Od tog trenutka nadalje, naša je interakcija eskalirala u žestoku svađu, daleko od uobičajenog razgovora. I nakon toga više nikada nismo imali nikakav kontakt, nikada više.
U nastojanju da pružimo pravednu i uravnoteženu perspektivu, obratili smo se Kusturici za njegov odgovor, ali on nažalost nije dao nikakav komentar. Vrijedi napomenuti da je Kusturica u prethodnoj izjavi tvrdio da je Sidranu 2008. godine dao 5.000 eura za pokriće troškova operacije katarakte. Kusturica je također napomenuo da je Sidran od malih nogu uvijek izražavao želju za širenjem vidika.
