– Goran Ivanišević je donedavno bio i prvi trener Novaka Đokovića, ali je nedavno pukla njihova saradnja i to nakon 3 godine. Njegov privatni život sada napokon može da odahne, on se u potpunosti posvetio svojoj porodici, i ima više vremena za prijatelje. Danas donosimo i jednu priču iz njegove prošlosti.
Goran Ivanišević, proslavljeni hrvatski teniser i bivši trener Novaka Đokovića, nedavno se prvi put obratio javnosti povodom mučnog bijega hrvatske teniserke Mirjane Lučić-Baroni iz kandži njenog nasilnog oca.
Rođena 9. marta 1982. godine u Dortmundu, Mirjana Lučić-Baroni, izuzetno čudo od djeteta, suočila se s nemilosrdnim izazovima. Od malih nogu je pokazivala izuzetan talenat sa reketom, podgrevajući velike nade u njenu budućnost. Preselivši se s obitelji u Makarsku, njen otac Marinko preuzeo je odgovornost vođenja njene karijere.
Sa 15 godina, Mirjana je krenula na nesvakidašnje putovanje, zaronila u svijet profesionalnog tenisa i pobjedila na WTA turniru u Bolu 1997. godine. U finalu u Strazburu imala je priliku da se takmiči sa legendarnom Štefijem Grafom, ostavljajući sve ubeđene da joj je suđeno da dominira svetom tenisa u godinama koje dolaze. Sa 15 godina i 10 meseci, Mirjana je ušla u istoriju dominirajući konkurencijom zajedno sa Martinom Hingis na Australian Openu 1998. Njihova pobeda na Melburn Parku označila je izuzetan uspeh, jer niko nikada nije preuzeo titulu na ovakvom tenderu Dob.
Širom svijeta bilo je veliko uzbuđenje oko pojavljivanja obećavajućeg teniskog čuda iz čudesnog dalmatinskog grada. Godine 1999. još jednom je odnijela pobjedu u Bolu, učvrstivši svoj status rekordera postavši najmlađa osoba koja je uspješno zadržala titulu sa svojih 16 godina.
Te godine, njen nastup na Wimbledonu bio je apsolutno izvanredan. Sve je zaprepastila eliminacijom legendarne Monike Seleš i plasiranjem u polufinale. Nažalost, njenom putu je došao kraj kada je poražena od Štefi Graf u uzbudljivoj utakmici od tri seta.
U trenucima očaja, kada se postojanje pretvara u košmarnu iskušenje
Šokantno otkriće potreslo je ne samo Hrvatsku, već i svjetsku zajednicu… Otkriveno je da je njen otac, čovjek koji treba da štiti i brine o svojoj porodici, zapravo tiranin koji im nanosi zlo. Prizivajući svoju hrabrost, povjerila se Goranu Ivaniševiću, otkrivajući mučne detalje fizičkog zlostavljanja koje je pretrpjela, očeve agresivne sklonosti i zastrašujuće prijetnje smrću s kojima se njena majka suočavala.
Uz Goranovu pomoć, Mirjana se, zajedno s majkom, dvije sestre i dva brata, sakrila na periferiji Zagreba, strpljivo čekajući odobrenje njihovog zahtjeva za politički azil u Sjedinjenim Državama. Nakon što su pribavljeni potrebni dokumenti, naoružani stražari su ih ispratili do aerodroma, odakle su krenuli na put za New York. Čitav spektakl se odvijao kao zadivljujući narativ ravno iz holivudskog blockbustera.
Mirjana je izrazila večnu zahvalnost Goranu, priznavši da je on odigrao ključnu ulogu u spasavanju njenog života.
- Mirjana je priznala da će nemilosrdno zlostavljanje koje je pretrpjela sa 15 godina vjerovatno navesti 98 posto pojedinaca u njenoj situaciji da potraže psihijatrijsku pomoć. Međutim, pronašla je način da pobjegne od previranja, uglavnom zahvaljujući nepokolebljivoj snazi njene majke Anđelke. Njihovu porodicu je ujedinila majčina otpornost, jer je Mirjana priznala da sama ne bi mogla da izdrži ovo iskušenje. Ovo iskustvo je odigralo ključnu ulogu u njenom oblikovanju u snažnu i utemeljenu ženu kakva je danas.
Ivanišević je po prvi put odlučio da se javno pozabavi ovim pitanjem.
Iako gajim duboku naklonost prema Mirjani i njegujem našu snažnu vezu, prošlo je dosta vremena otkako smo se posljednji put ukrstili. Bez sumnje, ako bismo se ponovo ujedinili, topli zagrljaji bi bili razmijenjeni. Ovi trenuci, urezani u moje sjećanje, suviše su značajni da bi ih zaboravili. Sjećam ih se živo, iako nisu bili baš prijatni. Nisam joj spasio život, samo sam ponudio pomoć u tom konkretnom slučaju jer sam bio prisutan i sposoban. Zahvalan što je sve proteklo u najboljem redu, što joj je donelo sreću i omogućilo da ostvari veliki uspeh – rekao je Ivanišević u intervjuu za “Večernji list”.
Lišen ikakve imovine ili resursa
Muke nisu prestale dolaskom u Ameriku, jer je otac pobegao sa svim njihovim sredstvima, ostavljajući ih u bedi. Bez finansijskih sredstava, nije bilo sredstava za angažovanje trenera ili učešće na turnirima. Kako bi izdržavala svoju porodicu, zaposlila se kao blagajnica na Floridi, stavljajući tenis na sporednu ulogu. U periodu od četiri godine, od 2003. do 2007., nije učestvovala ni u jednom meču. Postala je zaboravljena figura, koja se gubi u mraku.
Nakon njihovog susreta, njena odluka da nastavi tenisku karijeru bila je učvršćena. Bez oklijevanja se vratila u sport, u početku se takmičeći za samo 50 dolara, što je nije odvratilo. U izvanrednom preokretu događaja, do 2009. godine, već je postigla impresivan podvig kvalifikacija za WTA turnir.
Nakon godina učešća na turnirima bez ikakvih zapaženih dostignuća, konačno je doživjela iskorak 2014. godine kada je u osmini finala US Opena pobijedila dvije sjajne teniserke. Njen trijumf u Quebecu označio je značajnu prekretnicu, jer je uspostavio novi rekord za najduže trajanje između dvije titule u periodu od 1998. do 2014. godine, izvanrednih 16 godina.
Tokom Otvorenog prvenstva Australije u januaru 2017. izazvala je poprilično uzbuđenje i stigla do polufinala, ostavljajući trajni utisak.
Nakon nekoliko mjeseci, nažalost, doživjela je povredu ramena koja joj je donijela značajne poteškoće. Kao rezultat toga, donijela je odluku da napusti sport u januaru 2018. i umjesto toga usmjeri pažnju na svoju porodicu.
