– Mnogo je ovakvih priča koje se mogu pronaći na društvenim mrežama. Jednostavno, starije osobe kada uđu u godine, budu ostavljeni od svih, jer realno, ko bi slušao stare osobe koje pričaju jednu te istu priču iz dana u dan?
U svojoj neumoljivoj potrazi za uspješnom budućnošću i optimalnim životnim uvjetima za svoju djecu, roditelji su spremni ići na krajnje mjere. To često uključuje traženje posla u inozemstvu, posvećivanje dugih sati radu kako bi osigurali dodatna sredstva za dobrobit svojih potomaka. Ipak, postoje slučajevi u kojima njihovi nasljednici ne priznaju ili vrednuju plodove njihovog rada.
Priča o obitelji Cvetković iz Leskovca gotovo dvije godine osvaja Srbiju. Sudbina je to koja je zaprepastila ljude, nesposobni pojmiti da se sinovi mogu tako ponašati prema svojim roditeljima, posebno s obzirom na raskošan način života koji su im njihovi roditelji omogućili. Razina nevjerice je opipljiva, dok se pojedinci bore da shvate nezamislive postupke ovih sinova.
- Četiri desetljeća života Cvetkovići su posvetili radu u Njemačkoj, vođeni željom da svojim potomcima osiguraju uspješnu budućnost, da bi ih nespremne zatekle nesretne nevolje s kojima će se suočiti njihova djeca.
Nakon što su odlučili potražiti posao u inozemstvu, obitelj Cvetković, koju čine roditelji i njihovo troje djece, skovala je plan. Zaključili su da će, dok njih nema, njihovi potomci, koji su u jeku adolescencije, živjeti kod bake i djeda po ocu u Srbiji. Cvetkovići su imali tu sreću da su zarađivali stalne prihode koji su im omogućavali da se često vraćaju u domovinu i njeguju dragocjene trenutke sa svojom voljenom djecom. Nakon odluke da potraže posao u inozemstvu, obitelj Cvetković, koju čine roditelji i njihovo troje djece, dogovorila je da baka i djed s očeve strane skrbe o djeci u Srbiji. Financijska stabilnost obitelji omogućila im je česte posjete domovini, osiguravajući kvalitetno vrijeme provedeno s djecom tijekom tih posjeta.
Kako piše portal Jugmedia.rs, kada su djeca postala punoljetna, a roditelji skupili dovoljno ušteđevine, izgradili su im luksuzne vile i nabavili stan na crnogorskoj obali. Uz to, svojoj su kćeri darovali izdašan miraz koji je uključivao potpuno novi BMW, dobro opremljenu spavaću sobu i razne druge vjenčane darove.
Idilična atmosfera ljubavi u obitelji vladala je sve do nesretne smrti S. Cvetkovića.
Neočekivano, srceparajući događaj zadesi životnu partnericu, srušivši joj snove. Samo mjesec dana nakon radosnog povratka bračnog para u domovinu kako bi uz voljene unuke i praunuke uživali u plodovima svoga rada, S. Cvetković umire. Unatoč tome što je prešao osamdesetu, bio je dobrog zdravlja, ali ga je mučila demencija.
Upravo u trenutku kada je sjećanje počelo blijedjeti, sinovima je uručen ugovor o doživotnom uzdržavanju, iako je stvarnost bila sasvim suprotna. Upravo su S. Cvetković i njegova supruga nastavili brinuti o djeci i kad su odrasla. U skladu s odredbama ugovora, S. Cvetković daruje sve svoje nekretnine i osobne stvari svojim sinovima, osiguravajući svakom jednako poštovanje.
Prema riječima odvjetnika Igora Stamenkovića, uobičajena je praksa da se ugovor o doživotnom uzdržavanju koristi kao sredstvo isključenja nekoga iz nasljedstva. Ovi su ugovori osmišljeni tako da budu gotovo neosporivi na sudu. U ovom konkretnom slučaju, čini se vjerojatnim da je svrha ugovora bila spriječiti sestru da dobije bilo koji dio roditeljske imovine.
- Iako se čini egoističnim i neshvatljivim, tragično je da se u ugovoru ne spominje žensko potomstvo, čak ni s jednim perom, koje Leskovčani i južnjaci, kad se govori o ženskoj djeci, nazivaju “tuđom kućom”. .
Čak i pravni stručnjaci i socijalni radnici smatraju tragičnim i zbunjujućim da se u ugovoru, čiji je autor pojedinac, ne spominje vlastita supruga pojedinca.
Pokraj kuće našeg najstarijeg sina izgradili smo skromnu građevinu koja je bila povezana s njegovom kućom. Bilo je to skromno prebivalište koje se sastojalo od uskog hodnika, čajne kuhinje, kupaonice, udobnog dnevnog boravka i spavaće sobe. Namera nam je bila da više ne budemo izolovani, poštedimo našu decu dosade po dolasku u Srbiju. Ove iskrene riječi izrekla je supruga S. Cvetkovića, koja je odlučila ostati anonimna kako bi izbjegla eventualne sukobe sa sinovima i kako svijet ne bi s podsmijehom shvatio njezino otkriće.
Neobičan je izostanak njezina potpisa na ugovoru s obzirom na to da je značajan dio darovane imovine stečen u Cvetkovićevom braku.
Prema riječima socijalne radnice koja je vodila ovaj slučaj, zapanjujuće je da u ovom ugovoru nema imena oba roditelja, pogotovo ako se uzme u obzir da se radi o šablonskom dokumentu koji bi trebao sadržavati takve podatke. Osim toga, krajnje je neprikladno da suprug isključi svoju ženu iz određenog dijela oporuke, s obzirom na to da su zajedno stekli imovinu i da je poznato da imaju čvrst i odan brak, prema našim pouzdanim informacijama.
- Prema riječima pokojnikove supruge, u razgovoru za Jugmediu otkriva da su obje kuće, prvobitno namijenjene njihovim sinovima, sagrađene unutar istog obiteljskog imanja i kompletno namještene vlastitim sredstvima, jer ni sin ni supruga nisu bili zaposleni. tijekom tog razdoblja.
Dok su se iz Njemačke vraćali u Leskovac, pratio ih je osjećaj nelagode jer su dugo osjećali nestrpljivost svojih sinova i snaha za skori povratak, povratak kući za koji su se pripremali dvije godine.
Unatoč djelomičnoj demenciji mog supruga, on se jasno sjećao nedavnih događaja i mogli smo komunicirati bez ikakvih problema. Međutim, on nikada nije spominjao da će našu imovinu poklanjati svojim sinovima. Iako je jednom prilikom spomenuo da njegovoj kćeri to nije potrebno, vjerovala sam da ima dovoljno razuma da takve odluke ne donosi dok smo još živi. Naša djeca i unuci uvijek su nam iskazivali poštovanje tijekom naših ljetnih posjeta Srbiji, gdje smo boravili sa našim starijim sinom. Unatoč izazovima i napornom radu, ova 80-godišnjakinja uspijeva zadržati mladolik izgled.
- Nakon kraćeg bolovanja s. Cvetković je preminula u miru u snu, poštedivši ga patnje. Međutim, gubitak je bio poražavajući za njegovu suprugu, jer su zajedno dijelili gotovo šest desetljeća života.
Šok koji je doživjela i dalje traje, uzrokujući nepodnošljivu atmosferu u kući njezina starijeg sina koju tek treba prevladati.
Kad je shvatila da je vrag nasjeo na šalu, odmah je iznijela svoje prigovore. Prvo je prišla snahi, zatim unuku, da bi se na kraju povjerila rijetko prisutnom sinu koji živi u Leskovcu i vozi terenac.
Nakon što sam izrazio namjeru da se vratim u svoje prebivalište, naišao sam na još bešćutniji odgovor mlađe osobe, koja je inzistirala da nije moje da tražim ni jedno ni drugo. U početku mi je bilo teško prihvatiti tu tvrdnju, sumnjajući da sam prevarena, jer me moj muž uvijek obasipao ljubavlju i nisam mogla pojmiti da me ostavio bez ičega. Prije nekoliko mjeseci, nakon mnogo godina, napokon je dočekala mirovinu, a njezin 17-godišnji unuk tvrdi da je najhitniji problem bakino odbijanje jela.
Unuk izražava zabrinutost zbog sve manjeg apetita i gubitka težine njegove bake. Po dolasku iz Njemačke imala je puniju figuru, no sada je znatno smanjila. Nažalost, njihovi napori da održe njezin unos hrane i stabiliziraju njezino zdravlje bili su neuspješni.
