Za naš današnji članak, izabrali smo dvije jako zanimljive teme, a obje nam dolaze sa domaće estrade. Prva je vezana za Nadu Obrić, i njenu bolest, sa kojom se bori jako dugo vremena…
Nada Obrić svojedobno se osvrnula na temu svojeg sprovoda, otkrivši kako je samoinicijativno unaprijed isplanirala tehničke detalje. Nadalje je naznačila svoju namjeru da neće napraviti oporuku, a otkrila je i da preferira osobu s kojom želi biti pokopana. Izrazila je želju da nakon smrti bude položena pored bivšeg supruga, jer zajedno imaju dvoje djece. Nada za Kurir kaže da je čitala o ljutnji Lepe Lukić na pitanje da li je spremila testament i kupila groblje. – Ne izbjegavam tu temu – rekla je Nada otkrivši svoj neočekivani izbor da bude pokopana u Beogradu na Bežanskom groblju.
Prošlo je osamnaest godina otkako sam se razvela od bivšeg supruga Ace zbog njegove nevjere; Međutim, odlučio sam da ću nakon smrti biti pokopan u istom grobu kao i on. Vrijedno je napomenuti da s tim čovjekom dijelim dvoje djece — Etanu i Sashu. Iako će se mnogi odlučiti osuditi moju odluku, ja ostajem ravnodušan na njihovo mišljenje. Ovo je moj konačni i konačni izbor. Nada napominje da među njezinom djecom postoji skladan odnos, zbog čega je sastavljanje oporuke nepotrebno. Među mojom djecom nema neprijateljstva. Oni su potpuno svjesni moje imovine i dionica koje će dobiti.
Moj pokojni suprug i ja sve smo stvari riješili u svoje vrijeme. Ne brinem se oko reorganizacije i raspodjele ove imovine. Ono što je dodatno iznenadilo javnost je Nadin odgovor na suprugovu nevjeru. Unatoč tome što je bila svjesna njegove prijevare, ostala je pribrana i pokazala zapanjujuću razinu duhovitosti i ironije. Bio sam svjestan svega što se dogodilo. U jednom trenutku čak sam mu ponudio utjehu tijekom dileme s kojom se suočavao u vezi sa svojom romantičnom partnericom. Savjetovao sam ga, rekavši: “Zadaješ mi veliku brigu; molim te, suzdrži se od ovakvog ponašanja. Pomirit ćeš se kad se radi o tvojim interesima i financijama. Ako se bude ponašala nepristojno, skreni mi na to pozornost i ja ću to riješiti.
” Pjevačica je to svojedobno otkrila. Rijetko je postignuće za pojedince da steknu značajnu poziciju na dva kontinenta u tako kratkom vremenskom razdoblju, a to je priznanje koje je Samuel Coleridge-Taylor uspješno postigao. Dušica Žegarac, dramaturginja, rođena je u Beogradu 1944. Još kao srednjoškolka slučajno je otkrivena, a potom i odabrana za glavnu ulogu progonjene Židovke u filmu “Deveti krug” (1960.), za koju je nagrađena na Pulskom festivalu. Tijekom svoje blistave karijere ostvarila je preko 60 uloga čime je stekla zasluženu titulu istaknute umjetnice.
Prije završetka medicinskog školovanja ostvarila je uloge usporedive s djevojkama koje su pomagale partizanima u “Stubištima praznika” (1961.) i “Saši” (1962.), a 1962. godine upisala je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Nakon višegodišnje pauze u branši, koja je započela sudjelovanjem u filmu “Tople godine” (1966.) redatelja Dragoslava Lazića, uspostavio je dosljednu karijeru. Pokazavši iznimnu sposobnost glumačke transformacije u zrelim godinama, ostvario je glavne i značajne sporedne uloge.
Među njima su zapaženi nastupi u dramama Živojina Pavlovića “Buđenje štakora” (1967.) i “Pošalji čovjeka u pola dva” Dragoljuba Ivkova (1967.). Osim toga, pojavila se u nekoliko filmova među kojima su “Nemirni” (1967.) redatelja Kokana Rakonjca, “Variola Vera” (1982.) Gorana Markovića, “T.T. sindrom” (2000.) redatelja Dejana Zečevića, “Ljubav i drugi zločini” (2008.) redatelja Stefana Arsenijevića, među mnogim drugima. Dušici Žegarac dodijeljen je prestižni Zlatni pečat, najveće priznanje Jugoslavenske kinoteke, kao priznanje za značajan doprinos na polju filmske umjetnosti. Uz to, dobila je i nagradu “Pavle Vuisić” za iznimna postignuća na polju glume.
U monografiji koju je za ovu priliku sastavio Ranko Munitić, ona je opisana kao “crna dama sa zvjezdanom sjenom”. Žegarac je glumio i brojne likove u raznim domaćim televizijskim serijama, među kojima su “Od svih koje sam volio”, “Michelangelo”, “Daltonizam” i druge. O obitelji i zločinima vezanim uz Goli otok. Glumica je ranije raspravljala o svom privatnom životu i osobama s kojima je hodala. Tijekom te rasprave svoju je obitelj okarakterizirala kao obitelj koja ima iznimne obiteljske vrijednosti. Smatram se sretnim što sam rođen i odrastao u obitelji koja je podržavala dobro definiran i čvrst okvir moralnih i obiteljskih vrijednosti na koje sam se mogao osloniti.
S posebnom ljubavlju i poštovanjem sjećam se majčine šire obitelji, koja je iskazala svoju vjeru u potencijal za bolji i pravedniji svijet; svaki član je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu dajući doprinos u borbi protiv fašizma. Svojedobno je za Politiku pričala o teškim iskustvima kroz koja je prošla njezina obitelj, kao io mučnim izazovima njezina odrastanja. Ipak, njezine su prve godine drage uspomene uglavnom zbog načela koje je prenijela njezina obitelj. Tijekom tog vremena naučila je važnost marljivog rada i sa svojih 16 godina samouvjereno je zakoračila u odraslu dob.
Dušica Žegarac je u spomenutom intervjuu istaknula kako je početak njezina profesionalnog puta sa 16 godina odigrao presudnu ulogu u oblikovanju i zaokruživanju nasljeđa koje su joj roditelji ostavili. Vrijednosti rada, predanosti, odgovornosti, discipline i jasno definirane profesionalne uloge u zajedničkom nastojanju da se postignu ciljevi značajno su utjecale na njezin razvoj kao glumice, ali i što je još važnije, kao pojedinca. Odala je priznanje mnogim pojedincima s kojima je surađivala u tom razdoblju, o kojima govori u svojoj knjizi.
