Otac Predrag Popović prepoznat je kao duhovnik čije misli, riječi i stavovi izazivaju veliko poštovanje i pažljivo se prate, kako među vjernicima, tako i među brojnim poštovaocima duhovne misli i tradicionalnih vrijednosti. Vjerujemo da vam se itekako svidio naš današnji naslov…..
Njegov glas postao je prepoznatljiv na društvenim mrežama, naročito na Fejsbuku i Jutjubu, gdje redovno dijeli svoja duhovna razmišljanja i tumačenja životnih izazova iz pravoslavne perspektive. Njegove objave ne samo da osnažuju vjeru kod mnogih, već i otvaraju važne teme o duhovnom zdravlju, porodici i svakodnevnoj borbi čovjeka sa samim sobom.
U jednoj od svojih nedavnih objava, otac Predrag govorio je o sve prisutnijem fenomenu modernog čovjeka – samoći koju mnogi sami biraju, pod krinkom nezavisnosti i samodovoljnosti. Posebno je upozorio na opasnost misli i izgovorene rečenice: „Ne treba mi niko.“
„Meni ne treba niko. Samo ja i Bog.“ – rečenica koja na prvi pogled može da djeluje duhovno uzvišeno, zapravo, kako otac Predrag ističe, krije zamku koju mnogi ne prepoznaju na vrijeme. To je, prema njegovim riječima, početak udaljavanja od suštine hrišćanskog života – od zajednice, porodice i osjećaja pripadnosti koji su od presudne važnosti za čovjekovo duhovno zdravlje i spasenje.
– Đavo upravo koristi tu misao kako bi čovjeka ubijedio da je samodovoljan, da može sve bez drugih. A kada se čovjek osami, kada povjeruje da mu za život nije potreban niko, onda se lagano i neprimjetno odvaja od porodice, postaje duhovno lijen i ranjiv za svaku vrstu manipulacije – piše otac Predrag. On naglašava da prava snaga ne dolazi iz samoće, već iz zajedništva, iz odnosa koje gradimo sa bližnjima, iz ljubavi i podrške koje dobijamo i pružamo u krugu porodice, prijatelja, pa i šire zajednice.
– Kad čovjek izađe iz zajednice, iz porodice, lako je njime upravljati. Postaje podložan svakom vjetru, svakom uticaju. Prva stvar koju demon čini jeste to da čovjeka odvoji od ljudi. Tada on više nije okružen ljubavlju, savjetom, blizinom. Ostaje sam sa svojim mislima koje ga polako odvode u mrak duhovne osame – upozorava otac Predrag.
Posebno je istakao da vjera u Boga ne može i ne smije biti izgovor za bježanje od ljudi.
– Čovjek misli da i dalje služi Bogu, ali ako je izolovan, ako ne pokazuje ljubav prema bližnjem, ako ne učestvuje u zajedničkom životu, onda je u velikoj zabludi. Prava vjera se ogleda u zajednici, u praštanju, u žrtvi, u suživotu sa drugima. Bez toga, naša vjera je samo iluzija – zaključio je.
Na kraju svoje poruke, otac Predrag pozvao je sve da se preispitaju – da ne upadaju u zamku modernog individualizma koji propagira samodovoljnost kao vrlinu. Jer istinska snaga i duhovno zdravlje, kako nas uči i Hristos, nalaze se u zajedništvu, ljubavi i služenju drugome.
– Ne izgovarajte „ne treba mi niko“, jer to nije sloboda, već uvod u duhovnu prazninu. Trebamo jedni druge. U zajednici se rađa ljubav, tamo raste duša – poručio je.
U vremenu kada se društvo sve više oslanja na digitalnu komunikaciju, a stvarne veze zamjenjuju površni kontakti i lažni osjećaji bliskosti, riječi oca Predraga djeluju kao otrežnjenje. Samoća, kada nije izbor iz slobode već iz povrijeđenosti ili ogorčenja, postaje opasna klopka. Zajednica ne znači gubitak slobode, već izvor snage. Ljudi su stvoreni za odnose – za razgovor, dodir, podršku, smijeh i suze. U tome se ogleda i Božja prisutnost među nama.
