Duško Radović bio je jedan od najomiljenijih i najuticajnijih srpskih pisaca, novinara, književnika i urednika, poznat po svom duhovitom, toplom i jednostavnom pristupu životu i ljudima.
Njegova karijera bila je zapažena, a posebno je poznat po dječjim pjesmama koje su ostavile neizbrisiv trag u djetinjstvu mnogih generacija. No, jedna njegova skladba namijenjena najmlađoj publici, koja se na prvi pogled može učiniti kao prava pripovijest, kasnije je doživljena kao proročanska, napisana nekoliko godina prije smrti Josipa Broza Tita i raspada Jugoslavije.
Duško Radović, kojeg proslavljeni Matija Bećković naziva “Ivo Andrić koji ne želi odrasti”, ostavio je u nasljeđe opsežnu zbirku stihova koje su djeca revno učila i pjevala. Među njegovim zapaženim djelima su pjesme poput “Plavi zec”, “Strašni lav” i “Sve što raste, da bi naraslo”, a posebno se ističe “Tužna pjesma” koja govori o gospođi Klari i njezinih šest mačaka. Pjesmu je 1976. godine na Beogradskom proljetnom festivalu odabrao i izveo Dejan Petković, a ubrzo je dobila i dublje političko značenje.
Sve veći broj pojedinaca počeo je stihove o gospođi Klari doživljavati kao skrivenu metaforu tadašnjih prilika u Jugoslaviji, ali i budućnosti nacije nakon smrti njezine dugogodišnje vođe. Pjesma prikazuje gospođu Klaru, staru i usamljenu ženu, koja se cijeli život brinula za šest uhranjenih i zadovoljnih bijelih mačaka. Međutim, nakon njezine smrti, mačke su se našle zanemarene i tužne, bez njege i pažnje potrebne da im se pruži utjeha i ukras. Mnogi komentatori tumače šest mačaka kao poseban simbol koji predstavlja šest republika koje su činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Nasuprot tome, gospođa Klara utjelovljuje Josipa Broza Tita — moćnog i karizmatičnog vođu čija je smrt označila početak raspada jedinstvene države. Doista, pjesma je nagovijestila raspad nacije koju je Tito uspješno ujedinio. Naslov “Tužna pjesma” za mnoge predstavlja teme tuge i gubitka nastale nakon raspada zemlje od oko 22 milijuna ljudi, što je kasnije dovelo do žestokog građanskog rata. Pjesma je odavno uvrštena u školsku lektiru, omogućujući učenicima da se uključe u tekst bogat višestrukom simbolikom.
Međutim, kako se politički krajolik razvijao, nekima je postalo očito da je pjesma nadišla puki narativ o starijoj ženi i njezinim mačkama, služeći umjesto toga kao alegorija za Tita i Jugoslaviju. Duško Radović bio je poznat po oštroj duhovitosti i oštroj društvenoj kritičnosti. Posebna opaska iz njegove poznate emisije “Beograde, dobro jutro” na Radiju Studio B izazvala je nemale polemike među tadašnjim autoritetima. Primijetio je: “Ako možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih”. Ta je izjava izazvala žestoke emocije u političkim krugovima, što je dovelo do otkazivanja njegove emisije.
No, slušatelji su gorljivo tražili njegov povratak u eter, a Radović je to odlučno odbio, tvrdeći: “Mala sam osoba na radiju, ali nisam od onih koji se mogu aktivirati ili deaktivirati pritiskom na gumb.” Ova fraza je zapamćena kao amblem njegove autonomije i moralnog karaktera. Unatoč nastojanjima da se njegov umjetnički izraz potisne i cenzurira, Duško Radović je ostao cijenjen pjesnik i novinar, suosjećajno i mudro artikulira složena pitanja na svima dostupan način. Njegova “Tužna pjesma” ostaje u srcima bezbrojnih generacija koje su je slušale i učile, služeći ne samo kao dječja melodija, već i kao dirljivo razmišljanje o prolaznosti, izgubljenosti i zamršenosti povijesnih trenutaka.
Kroz njegovu poeziju brojni su pojedinci stekli sposobnost dubljeg razmišljanja i gledanja svijeta kroz složenu, višestruku leću. Upravo zbog toga Duško Radović opstaje kao jedan od najcjenjenijih srpskih pisaca i intelektualaca, čija djela i dalje služe kao izvor inspiracije. U konačnici, može se tvrditi da je njegov dar išao dalje od skladanja zaraznih melodija za djecu; vješto je prenosio složene društvene i političke teme kroz naizgled jednostavne narative. To je najočitije u njegovom djelu “Tužna pjesma”, koje obuhvaća značajnu simboliku usred burnog razdoblja jugoslavenske povijesti.
