Pevač Ljuba Perućica otkrio je da je odbio snimanje jedne pesme koja je kasnije postala veliki hit, a sada za tim veoma žali. Bivši partner Aleksandre Prijović priznao je da je imao priliku da snimi numeru “Ne pitaj”, koja je u izvođenju Ace Pejovića postala popularna.
Perućica je kroz svoju dugu karijeru doživjela nekoliko žaljenja, ali ono najznačajnije je ono za propuštenom pjesmom. “Bilo je trenutaka kada sam odbila pjesmu koja je na kraju postala veliki hit, posebno ‘Don’t Ask’. Predstavljena mi je, ali nažalost, nisam je poslušala”, otkrila je. Osim toga, postojao je trenutak kada sam surađivala na duetu s kolegicom Kristinom iz Makedonije, a nakon prvog pregleda sumnjala sam u to da li to mogu izdržati. No, pokazalo se da je to bio ogroman uspjeh – objasnila je dalje.
Pjevačica naglašava važnost povezivanja s stihovima na emocionalnoj razini kako bi se osjećaji učinkovito prenijeli drugima. Priznaje da iako nastoji interpretirati i izvesti pjesmu na način koji odjekuje kod ljudi, neće svaka pjesma odjeknuti kod svih. “Postoje trenuci kada u početku uživam u nekoj pjesmi, ali tek kada je počnem pjevati shvatim da nije u skladu s onim što jesam”, objasnila je pjevačica.
Intrigantan aspekt ove priče je da je Acu Pejoviću pjesma “Ne pitaj” poklonjena od njegovih kumova Aleksandre Prijović i Filipa Živojinovića. Pejović je ispričao: „Ovu pjesmu su otkrili moji kuma i kum, Aleksandra i Filip, dok su slušali muziku kod Saše Nikolića. Čim ju je čula, izjavila je „Ovo je savršeno za mog kumčeta“ i bilo, pjesma je nabavljena.
Bitno je napomenuti da su Aleksandra i Ljuba bili u ljubavnoj vezi prije nego što je Aleksandra ušla u vezu s Filipom. “U to vrijeme bilo je mnogo zapaženih parova, a bili smo zajedno dvije godine. Naša je veza plijenila pažnju dok je trajala, no kad je jednom došao kraj, prestala je i naša veza. Vrijedi spomenuti da je bilo druge veze i prije i nakon našeg zajedničkog vremena”, ispričala je Perućica, koja održava pozitivan odnos s Aleksandrom.
BONUS TEKST:
Kada zaronimo u divljinu prirode, otvaramo vrata svetu čuda koji nas okružuje. Sunčeve zrake prodiru kroz krošnje drveća stvarajući magične svetlosne igre na zemlji. Vetar šapuće pesmu koju samo priroda može da komponuje, dok reke teku svojim putem noseći sa sobom tajnu života.
Planine stoje ponosno kao stražari neba, noseći teret vekova u svojim stenama. Njihove vrhove okupane suncem prepoznajemo kao simbol snage i izdržljivosti, ali isto tako kao mesta gde se duše oslobađaju i leti u visine.
Šume su žive riznice, domovi brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje zajedno stvaraju skladan ekosistem. Svaki list, svaka grana i svaki cvet nose svoju priču, deo velike slagalice koja se savršeno uklapa u prirodni poredak stvari.
Vode teku svojim tokom, milujući obale i osvežavajući duše putnika koji imaju sreću da ih sretnu na svom putovanju. Njihova snaga je istovremeno umirujuća i moćna, podsećajući nas na neprekidni ciklus života koji se odvija oko nas.
U poljima i livadama, cvetovi raznobojni kao paleta slikarskih boja privlače pčele, leptire i druge insekte koji oprašuju biljke i održavaju lanac života u pokretu. Miris svezaka sena i zvuk cvrkuta ptica stvaraju idiličnu atmosferu u kojoj se čini da vreme stoji.
Priroda je uvek u pokretu, uvek menja oblik i boje, ali istovremeno nosi osećaj mira i večnosti. Hodajući kroz nju, mi postajemo deo nečeg većeg, deo priče koja se proteže kroz vekove i koja će ostati i posle nas.
Divlji život je pun iznenađenja i čuda, od najmanjih insekata do najvećih sisavaca. Svi oni zajedno grade mozaik života na Zemlji, podsećajući nas na našu povezanost sa svim živim bićima.
U prirodi pronalazimo utehu, nadu i inspiraciju. Ona nas uči strpljenju, skromnosti i poštovanju prema svim oblicima života. Kada se prepustimo njenom zagrljaju, shvatamo da smo samo mali deo nečeg velikog i neopisivog.
Zato hajde da čuvamo i negujemo prirodu, jer u njoj leži ključ naše sreće, zdravlja i harmonije sa svetom oko nas.
