Za naš današnji članak spremili smo vam jednu jako iskrenu, ali i neobičnu životnu ispovijest. Naime, govorićemo o jednoj baki, koja je imala jako bogati životni put, a evo šta je otkrila tik par dana prije same smrti….
- Moja pokojna baka je u posljednjim trenucima rekla samo jednu riječ: “ormar” i to je ono što svi mislimo. Znali smo, kao i ona, da ga jako voli i da ne želi da ga bacimo. Baka je uvijek imala posebnu povezanost s tim ormarom, punim starih uspomena i dragocjenosti. Čuvala je odjeću iz mladosti, poklone od voljenih, a u jednoj ladici bila je sakrivena ušteđevina koju je godinama štedjela. Svi smo znali koliko joj je to značilo, pa smo se, nakon njezine smrti, odlučili da nećemo dirati ormar, barem ne odmah. Ali jedna ladica je ostala zaključana, a mi smo poštovali njezinu želju da ostane netaknuta.
Jučer, mama i ja čistile smo našu staru kuću, onu koju je baka voljela i u kojoj je provela mnoge godine. Tamo smo, među prašnjavim starinama, pronašle ključ. Bio je skriven ispod tepiha u hodniku, a onda smo shvatile – to je ključ na kredencu o kojoj je baka pričala, ključ te zaključane ladice. Cijela obitelj bila je u očekivanju. Svi smo bili znatiželjni i jedva smo čekali otvoriti tu ladicu, jer smo znali da je baka bila štedljiva i da sigurno ima nešto dragocjeno unutra. Kao mlada, štedjela je svaki euro i ponekad bi iz penzije odvojila nešto za “kišne dane”. A onda, kroz smijeh, sjećam se kako je baka znala reći da, kad bi netko došao u njezinu kuću, ona bi ih uvijek počastila s čokoladicama i rahatlukom, bez obzira na sve.
Otvorile smo ladicu i unutra, osim nekoliko starih uspomena i sitnica, pronašle smo i 3000 eura, koji su čekali taj trenutak. I tu, među tim stvarima, bila je još jedna stvar – poruka, koju nam je baka ostavila. “Djeco, ovo je moja ušteđevina za kišne dane. Sigurno ste glupi i niste otvorili komodu do sada, ili moja šogorica nikada nije čistila moju kuću. Ako je to slučaj, potrošite ovo sada na sebe, jer sigurno ste već platili moj sprovod.” U toj poruci bilo je svega – njezinog humora, njezinog načina života, ali i snažnog osjećaja zaštite za obitelj.
Baka je uvijek bila praktična žena, ali i iznimno brižna, pa je znala da će, kad je više ne bude, obitelj imati financijskih poteškoća. No, njezina ljubav prema novcu nije bila samo zbog toga. Baka je čuvala uspomene, čuvala nas. A ta ladica, kao i ormar, bila je njezin način da nas podsjeti da i kad ona nije tu, sve što je gradila, ostaje s nama.
BONUS TEKST
Vida Pavlović, poznata kao “kraljica romske glazbe”, tijekom svoje slavne karijere osvojila je srca publike svojim bogatim i raskošnim glasom, ali njezin je život bio obilježen dubokom patnjom. Godine 1997. Svjetska romska unija počastila je umjetnicu titulom Kraljice romske glazbe, a njezini su vršnjaci i obožavatelji nazivajući je “kraljicom kraljica” hvalili njezinu moćnu izvedbu i nevjerojatnu prisutnost na sceni.
Vida je rođena u Futogu 1945. godine, a svoju pjevačku karijeru započela je kao mlada, pridruživši se ujaku kafanskom glazbeniku sa samo 14 godina. S 15 godina udala se za glazbenika Aleksandra Pavlovića, napustila rodni grad i roditelje kako bi sa suprugom započela novi život u Sarajevu. Nije mogla ni sanjati da će joj glazba donijeti slavu i priznanje na međunarodnoj sceni.
Nakon desetljeća kafanskih nastupa, izdaje svoj album prvijenac, koji je postigao izuzetan uspjeh prodajom od pola milijuna primjeraka. To je bila prekretnica u njezinoj karijeri, no dalje promjene bile su na pomolu. Na vrhuncu karijere napustila je Sarajevo, a u Beogradu je upoznala drugog supruga Stevu Jovanovića, glazbenika, s kojim je bila u braku 27 godina.
Iako je bila iznimno popularna, Vida nije bila sretna u svom osobnom životu. Zamišljala je život ispunjen ljubavlju, brojnim djecom, no stvarnost je bila drugačija. Razočarana, ponekad je utjehu nalazila u alkoholu, a kasnije je priznala da joj je bilo teško nositi se s tim gubitkom nade. Razvod nije mogao popraviti njezino emocionalno stanje, iako su neko vrijeme i nakon toga živjeli u suživotu. Na kraju, alkohol je postao previše ozbiljan problem, a njezino zdravlje se pogoršavalo.
U posljednjim godinama života, Vida je patila od visokog krvnog tlaka zbog svojih dugogodišnjih navika. Iako je pokušavala prestati s konzumiranjem alkohola, uspjela je tek prekasno. U jednom od svojih posljednjih intervjua, izjavila je: “Pouzdano mogu reći da me ljudi vole. Možda je to razlog zašto osjećam tugu kada razmišljam o danu kada ću morati prestati pjevati.” Bilo je jasno da, iako je bila obožavana, imala je duboke unutarnje borbe.
Vida Pavlović preminula je 10. svibnja 2005. godine, u dobi od 60 godina, u svom domu u Beogradu. Godine 2019. njezina nekadašnja rezidencija na Voždovcu privukla je pažnju zbog tragičnog ubojstva koje se dogodilo tamo. Prema izvještajima, mladić je, nakon noći pijanstva, usmrtio drugu osobu. Kuća je kasnije postala predmet razgovora među susjedima, koji su je smatrali “ukletom”. Nakon ovog tragičnog događaja, kuća je srušena, a na njenom mjestu podignuta je nova građevina.
