Stara vjerovanja kažu da ako se pokojnik javi u snu nakon što je prošlo određeno vrijeme od njegove smrti, to znači da je pronašao mir i da želi poručiti voljenima da se ne brinu. Međutim, postoje i drugačija tumačenja…
U mnogim kulturama širom svijeta postoje brojna vjerovanja o pokojnicima i o tome šta se događa nakon smrti. Neka učenja, poput koncepta reinkarnacije, govore o tome da duša prelazi u drugo tijelo ili entitet. Druga vjerovanja spominju duhove koji ostaju među živima, dok mnoga tumačenja iz snova pokušavaju objasniti prisustvo preminulih u našim noćnim vizijama.
- Snovi u kojima se pojavljuju pokojnici oduvijek su fascinirali ljude i u mnogim tradicijama nosili posebno značenje. Smatralo se da takvi snovi mogu biti poruke iz onostranog svijeta, ali i odraz tuge, gubitka i sjećanja. Postoji vjerovanje da se preminuli pojavljuju u snovima tek nakon što se tuga kod živih smiri. Tada njihove poruke nose smisao i mir, dok snovi koji se jave neposredno nakon nečije smrti uglavnom nemaju dublje značenje i teško ih je protumačiti. U mnogim pričama preminuli u snovima ćute, promatraju ili kroz tišinu prenose telepatske poruke, što se tumači kao znak da su i dalje prisutni i da paze na one koje vole.
Jedno zanimljivo vjerovanje kaže da naši voljeni čekaju pravi trenutak da nam se jave – kada bol popusti i kada smo spremni da ih osjetimo. Njihovo prisustvo možemo prepoznati kroz mirise, titranje svjetlosti ili melodije koje iznenada čujemo. Kada stojimo pred važnim odlukama, vjeruje se da nam u snovima mogu pružiti podršku, ali na drugačiji način od onog na koji bismo to očekivali. Ponekad ostanu bez riječi, nasmiješe se i nestanu, ostavljajući utisak mira i sigurnosti.
Međutim, u nekim zajednicama postoji upozorenje: ako pokojnik u snu pozove živu osobu da krene za njim, to se smatra lošim znakom i nikako se ne preporučuje da se na takav poziv odgovori. Takva vjerovanja duboko su ukorijenjena u narodnim običajima, posebno u balkanskim krajevima.
- Na primjer, u Srbiji postoje razni pogrebni rituali koji za mnoge mogu djelovati neobično. Preminuli se često polaže u kovčeg sa sklopljenim rukama, što ima simboličko značenje. U nekim slučajevima, porodice u lijes stavljaju lutku, vjerujući da tako mogu prekinuti niz smrti unutar jedne godine u istoj porodici. Prema narodnom vjerovanju, ako u jednoj godini umru dvije osobe iz iste kuće, potrebna je „treća duša“ da bi se uspostavila ravnoteža. Lutka simbolično zauzima to mjesto i štiti porodicu od daljnjih tragedija.
Postoji i tradicija darivanja pokojnika novcem, običaj koji vuče korijene još iz starogrčkih vjerovanja. Smatralo se da će taj novac biti plaćen lađaru koji vodi duše preko rijeke Stiks u carstvo mrtvih. Danas se ovaj običaj često tumači i kao vid financijske pomoći porodici preminulog.
Nekada su imućni ljudi u ruralnim krajevima uz pokojnika polagali i zlatne predmete, vjerujući da će im oni biti potrebni na putu u onostranom svijetu. Međutim, ova praksa je s vremenom dovela do pljački grobova, što je narušilo svetost tog običaja. Slično tome, porodice bi u džepove pokojnika stavljale sitne predmete poput češljeva kao simbol sreće i ravnoteže.
Još jedno neobično vjerovanje iz nekih dijelova Srbije odnosi se na životinje. Smatralo se da ako mačka ili pas preskoči pokojnika dok je kovčeg otvoren, to kućno biće može postati vampir. Da bi spriječili takvu nesreću, ljudi su pazili da životinje ne prilaze pokojniku. Vjerovalo se i da tijelo ne smije ostati samo, jer bi zli duhovi mogli zaposjesti mrtvaca i vratiti ga među žive.
Postoji i običaj da se preminuli oblače u svoju najljepšu odjeću, jer se vjeruje da će tu odjeću nositi zauvijek u onostranom svijetu. Porodice stoga biraju najfiniju i najposebniju garderobu kako bi pokojniku osigurale dostojanstvo i ljepotu čak i nakon smrti.
Ovi drevni običaji i vjerovanja, premda nekima djeluju nadrealno, imaju duboke korijene u kulturi i mitologiji. Čuvaju sjećanja na prošla vremena kada su ljudi tragali za načinima da objasne smrt i da pronađu mir za svoje voljene na njihovom putovanju u vječnost.
