Od kako je preminula bosanska kraljica sevdaha, Dona Ares, prošlo je skoro 10 godina. Defintiivno je otišla za jako kratak vremenski interval. Borila se sa rakom pluća samo godinu dana, koji ju je na kraju pojeo do kraja. Iza nje međutim, ostaju prelijepe pjesme koje će nas uvijek sjećati na nju. Nedavno je i njena majka dala jednu izjavu povodom njene smrti i borbe sa njenom bolešću.
U poslijepodnevnim satima 2. listopada 2017. vibrantni duh Azre Kolaković, renomirane pjevačice Done Ares, prekinuo je svoj ritam. Unatoč tome što je prerano otišla iz ovih sfera, u nježnoj dobi od 40 godina, ostavila je neizbrisiv trag koji se proteže i izvan sfere glazbe. Njezina hrabra borba protiv opake i teške bolesti poslužila je kao svjetionik nade i hrabrosti za pojedince koji se suočavaju sa sličnim okolnostima.
Tijekom svog trogodišnjeg liječenja neustrašivo je dijelila mnoštvo izazova s kojima se suočavala. Koncept “nemogućeg” nije imao nikakvu težinu u njezinu rječniku; umjesto toga, postala je izvor utjehe za svoje voljene, gajeći nepokolebljivu vjeru u svjetliju budućnost svakim danom. Suprotno tome, bez pardona se suočila s teškom realnošću koja je pratila njezinu dijagnozu raka.
U jednom od svojih tekstova, Dona je izrazila svoju otpornost i odlučnost, rekavši: “Ostajem snažna i nepokolebljiva! Unatoč primjetnom padu, još uvijek mogu primijetiti postupno slabljenje.” Tijekom svog izazovnog putovanja nikada nije gubila nadu i održavala je blisku vezu sa svojom odanom bazom obožavatelja. Samo pet dana prije nego što je umrla, podijelila je posljednju fotografiju na svom Instagram profilu, pokazujući kako je živa prije početka svoje razorne bolesti. Popratna slika bila je iskrena poruka od same Done Ares, izražavajući svoju ljubav prema svojim obožavateljima.
Donina majka Ajka izrazila je divljenje nevjerojatnoj snazi svoje kćeri u podnošenju svih njenih tereta. Unatoč tome što je znala da je njezino vrijeme ograničeno, Dona bi se svaki dan probudila s odlučnošću da nešto postigne i dokumentira svoje misli. U posljednjih šest mjeseci prije njezine smrti, hrabro se suočila sa svim nevoljama koje su joj pritiskale dušu i otpustila ih. Ajka je pak preuzela odgovornost nošenja Donina tereta, pružajući joj osjećaj olakšanja i utjehe.
Čitava regija je utihnula nakon smrti Dona Ares. Neočekivana priroda njezina odlaska bila je nezamisliva, s obzirom na njezinu nepokolebljivu energiju do posljednjih trenutaka. U skladu s njezinom željom, suzdržao sam se od suza pred njom. Danas, međutim, više ne skrivam emocije iza osmijeha. Dona me je za života savjetovala da ne pokazujem svoju tugu pred drugima. Ipak, zauvijek ću nositi osjećaj melankolije, jer se isprepliće s običnim aspektima života.
Posljednje riječi koje je izgovorila njezina kći prije njezine smrti postale su njezin primarni izvor vodstva i usmjerenja.
U potrazi za pomoći, obratio sam se bliskom prijatelju koji je podijatar. Nakon što sam proživio razdoblje duboke tuge koje je trajalo dvije ili tri godine, savjetovao mi je da njegujem pozitivna sjećanja. Ta sjećanja ponekad prođu bez velikog utjecaja, dok me ponekad probiju poput oštre oštrice. No, on mi nikad ne bi poželio da besciljno lutam i ta misao mi služi kao svjetlo vodilja, podsjećajući me na njegovu otpornost – priča Ajka osvrćući se na svoj put.
Kako su se približavali njezini posljednji dani i kada je priznala svoju nesposobnost da nastavi, prenijela je snažnu poruku nama koji smo ostali iza nje. “Ostanite otporni do samog kraja, boreći se svaki dan od početka”, rekla je. Naravno, nastojimo ispoštovati njezin zahtjev. Posljednjih šest mjeseci pjevačica je vrijeme posvetila majci, a dani su im bili isprepleteni nepokolebljivom bliskošću. Spomenula je brojne posjete koje je primala, jer su prijatelji i kolege stalno dolazili uz nju. Međutim, nakon smrti njene kćeri, na ulicama Ajke, njenog rodnog grada, postalo je zagušljivo.
Pjevačičina majka iskreno priznaje da iako je promjena okoline donekle olakšala, to je samo djelić cjelokupne terapije. Preseljenje u Švicarsku na razdoblje od dvije i pol godine donijelo je nove osobe, šetnje parkovima i šumama, tišinu i priliku za istraživanje raznih gradova. Međutim, ova vanjska transformacija nije se u potpunosti pozabavila temeljnom stvarnošću života s “podvojenom” osobnošću, gdje se čovjek čini normalnim, ali nije doista normalan.
Obitelj nalazi utjehu u činjenici da imaju izvrsnu kćer za čije se pjesme nadaju da će spriječiti da nestane u zaboravu, a čija otpornost služi kao inspiracija drugima da ustraju.
U beogradskim klubovima i barovima zavladala je potpuna pandemonija kada je Dženan Lončarević izašao na pozornicu i izveo Doninu kultnu pjesmu “To mi nije trajalo”. Publika je ostala u čudu, razmišljajući o podrijetlu ove zadivljujuće melodije, dok su nehotice pjevušili uz nezaboravne stihove. Događaji koji su se odvijali u Beogradu 2005. bili su daleko od uobičajenih; svi su počeli predstavljanjem Dženana Lončarevića. Ajka, profesorica klavira i strastvena pjevačica, potvrdila je dubok utjecaj koji je Dona imala na njezinu muzikalnost. Za Donu je glazba bila sam život, a sada joj služi kao izvor utjehe i utjehe Ajka.
Osim svog glazbenog talenta, Dona je posjedovala izvanrednu sposobnost elokventnog izražavanja svojih emocija kroz pisanu riječ. Pred kraj života ogolila je dušu u knjizi “Soba za nikoga”.
Od malih je nogu pokazivala svoj talent na glazbenim festivalima za djecu. Kad je navršila šesnaest godina, već je napisala svoj inauguracijski set stihova i ovjekovječila svoju skladbu na snimci. Završavajući školovanje u glazbenoj školi, posvetila se i studiju engleskog jezika i književnosti.
Debitirajući na hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije 1997. godine kao Donna Ares, brzo je stekla priznanje svojom pjesmom “Kazna” na Bihaćkom festivalu, što je dovelo do niza hitova na vrhovima ljestvica u regiji te iste godine.
