Postoji česta tema razgovora među opštom populacijom o razlikama između sode bikarbone dostupne u običnim prodavnicama i “čiste” verzije koja se prodaje u apotekama, često po višoj ceni. Uverenje je da soda bikarbona kupljena u prodavnicama sadrži aluminijum, dok se u apotekama nudi proizvod bez takvih dodataka.
Ključno je shvatiti, kako objašnjava profesorica kemije Ivana Lautarević, da soda bikarbona u svojoj kemijskoj formuli ne sadrži aluminij. Soda bikarbona, također poznata kao natrijev bikarbonat ili natrijev bikarbonat (NaHCO3), spoj je koji ne sadrži aluminij. Njegovo stvaranje, poznato kao Solvayev proces, uključuje reakciju NH3 + CO2 + H2O → NH4HCO3, koja potom stupa u interakciju s natrijevim kloridom dajući NaHCO3 + NH4Cl.
Valja priznati da aluminij, označen simbolom Al, ne sudjeluje u tim kemijskim reakcijama. Profesor Lautarević tvrdi da je tvrdnja o prisutnosti aluminija u sodi bikarboni samo taktika obmane potrošača bez ikakve činjenične osnove.
Kako bi se uočile razlike, njegov prijedlog je temeljito proučiti popis komponenti koje se nalaze na komercijalno dostupnoj sodi bikarboni, kao i one označene kao “čiste” prije kupnje. Farmaceut Goran Stamenković, pak, ističe da aluminij ne igra ulogu u sintezi sode bikarbone. Unatoč tome, on priznaje mogućnost prisutnosti nečistoća ili aditiva tijekom procesa proizvodnje.
Unatoč tome, osoblje ljekarne ne jamči po tom pitanju. Stamenković tvrdi da namjena sode bikarbone ostaje dosljedna, bez obzira na to kupuje li se u ljekarni ili trgovini. Ipak, savjetuje pojedincima da temeljito pregledaju sastojke navedene na pakiranju, osobito ako je navedeno da su “čisti” i bez ikakvih aditiva aluminija.
Iako razlika u cijeni između “obične” sode bikarbone i one koja je u ljekarnama označena kao “čista” može biti znatna, čini se da na nju prvenstveno utječu percepcija i marketing, a ne stvarna kemijska razlika između ta dva proizvoda.
BONUS TEKST:
Najpreporučljiviji pristup za učinkovito rješavanje ovog problema uključuje kombinaciju ledenih obloga, vježbi za trbuh, istezanja, hodanja i masaže. Ako se trenutno nosite s ukočenošću koja je posljedica išijasa, evo šest koraka koje možete poduzeti kako biste ublažili tegobe. Išijas karakteriziraju bolovi koji nastaju u donjem dijelu leđa, putuju kroz stražnjicu i šire se niz nogu.
Intenzivna agonija koja se javlja kao rezultat ovog stanja obično nestaje sama od sebe u kratkom vremenskom razdoblju. Iznenađujuće, zarobljavanje se može dogoditi tijekom svakodnevnih aktivnosti poput kihanja ili saginjanja. Kompresija živca dovodi do pojave osjećaja žarenja, probadanja koji se protežu od femoralnog živca do stražnjice i putuju niz noge.
Bol se još uvijek može osjetiti dok ležite, osobito kada je živac znatno upaljen ili ozlijeđen. Za ublažavanje tegoba predlaže se odmor i pronalaženje položaja koji pruža najveće olakšanje, uz uzimanje protuupalnih i lijekova za ublažavanje bolova kao prvi korak. Ako je bol jaka, savjetuje se izbjegavanje vježbi istezanja jer one mogu pogoršati upalu i grčeve mišića koji su obično povezani s išijasom.
Nakon što se bol malo smanjila, postaje bitno poduzeti proaktivne korake kako bi se spriječile bilo kakve buduće epizode. Evo nekoliko preventivnih mjera koje treba uzeti u obzir… Iskoristite smrznutu vodu Kako biste ublažili bilo kakvu nelagodu čim se pojavi, odmah stavite hladan oblog, poput vrećice leda omotane nježnom tkaninom, u trajanju od 15 minuta. -20 minuta i ponavljajte ovaj postupak svaka dva do tri sata. Osigurajte da oblog ostane u hladnjaku 24 do 48 sati.
Kada se suočite s pojavom boli, od iznimne je važnosti da je odmah riješite upotrebom lijeka protiv bolova koji ima protuupalna svojstva. Nije mudro podnositi nelagodu u nadi da će nestati sama od sebe. U početna tri dana preporučuje se primjena lijeka protiv bolova dva do tri puta dnevno. Unatoč tome, pametno je posavjetovati se sa zdravstvenim stručnjakom kako biste dobili prilagođene smjernice u vezi najprikladnijeg lijeka za vaše specifične potrebe.
Kako biste pospješili fleksibilnost mišića i poboljšali protok krvi kroz tijelo, osobito u blizini zahvaćenog živca, preporučljivo je hodati. Predlaže se hodanje na udaljenosti od najmanje dva kilometra ili dulje, budući da produljena razdoblja hodanja pomažu u zagrijavanju mišića i posljedično ublažavanju nelagode.
