– Vjerujemo da ste i vi sami kao dijete, sanjali da se nađete na pustom otoku, ili da jednostavno pronađete zakopano blago? To su sve fantazije, koje se faktički dese tek malom procentu osoba na ovom svijetu….
Priča romana počinje dolaskom ruskih trgovaca krznom i aljaskog plemena na otok, što dovodi do sukoba s domorodačkim stanovništvom. Narativ “Otoka plavih dupina” čvrsto se temelji na izuzetnom istinitom prikazu Indijke po imenu Karana, čiji su izvanredni životni događaji iz Sjeverne Amerike rasvijetlili njezina iskustva. Godine 1961. američki pisac Scott O’Dell dokumentirao je ovu priču, čime je dobio cijenjenu medalju Newbery, koja označava priznanje za izniman doprinos književnosti namijenjenoj djeci i mladima.
- Roman počinje vraćanjem u doba kada su plemena s Aljaske i ruski trgovci krznom prvi put kročili na obale Sjedinjenih Država. U tom istom okruženju odvija se nabijen sukob između domorodačkog naroda i pristiglih doseljenika. Narativ se dramatično mijenja kada bijeli misionari uskoče kako bi zaštitili lokalno stanovništvo od agresije, ilustrirajući sukob kultura i suprotstavljenih interesa.
Za Indijku Karanu, surova stvarnost postaje mučan izbor kada njezin brat bude napušten na otoku nakon što su njihovo pleme evakuirali trgovci krznom i misionari. S mrtvim bratom, Karana je prepuštena sama sebi, suočavajući se s ogromnim preprekama prirode dok smišlja vlastita sredstva za preživljavanje. Njezina izvanredna odlučnost da održi život, potraži sklonište i plovi prostranom divljinom čini temelj pripovijetke koja je istovremeno uzdižuća i gotovo nevjerojatna. Intrigantan aspekt ovog romana leži u njegovoj utemeljenosti na stvarnim događajima iz 19. stoljeća. Nedaleko od obale Kalifornije, na otoku San Nicolas, žena — čije je ime, nažalost, izgubljeno u povijesti — izdržala je gotovo 18 godina samoće.
Ovaj je otok također bio dom plemena Nikoleno, koje je nekoć imalo približno 10.000 stanovnika. Međutim, nakon sukoba s konkurentskim plemenom s Aljaske, ostala je samo jedna žena, koja je služila kao dirljiv posljednji svjedok ove drevne zajednice. Intrigantan aspekt ovog romana leži u njegovoj utemeljenosti na stvarnim događajima iz 19. stoljeća. Žena, čije je ime nažalost izgubljeno u povijesti, živjela je u samoći čak 18 godina na otoku San Nicolas, koji se nalazi blizu obale Kalifornije.
Ovaj je otok također bio dom plemena Nikoleno, koje je nekoć imalo približno 10.000 stanovnika. Ipak, nakon sukoba s konkurentskim plemenom s Aljaske, ostala je samo jedna žena, koja je služila kao jedinstveni posljednji svjedok ove drevne zajednice. Misterij koji okružuje njen izbor da ostane na otoku je dubok. Iako se roman usredotočuje na njezinu hrabru borbu da izdrži i prilagodi se okolini, povjesničari i dalje raspravljaju je li njezina odluka da ostane bila namjeran čin ili samo sretan rezultat nepovoljnih vremenskih okolnosti. Bez obzira na njezine namjere, Marijina životna priča dobiva priznanje unutar njezine zajednice, rađajući legendu o njoj kao zagonetnoj ličnosti s otoka San Nicolas.
Godine 1853. trgovac krznom George Nidever otkrio je zagonetnu ženu koju je godinama tražio. Potraga ga je vodila preko otoka, gdje je slijedio tragove koji su upućivali na njezinu prisutnost. Zamišljao ju je u svojim sjećanjima dok je obavljala svoje dnevne rutine, skidajući krzno sa životinja koje je lovila za prehranu. Njezin način života bio je spoj njezinog vlastitog stvaralaštva i prirodnog okoliša, sadržavajući nastambu izgrađenu od kitovih kostiju i alate za ribolov i lov izrađene od lako dostupnih resursa. Iako je spašena od izolacije, njezin prelazak u “civilizirani” svijet suočio se s velikim izazovima.
Njezin nedostatak poznavanja jezika i kulture doveo je do daljnje izolacije, a njezin imunološki sustav bio je nespreman za bolesti s kojima se nikada nije susrela. Naposljetku je podlegla dizenteriji sedam tjedana nakon spašavanja. Bez obzira na tužan zaključak, prepoznata je kao Juana Maria, a njezina priča služi kao dirljiv podsjetnik na zamršenu međuigru između različitih kultura i načina života kroz povijest. Dok su istrage o njezinu životu zaustavljene, a njezina zagonetna priča ostaje djelomično neriješena, postojanje domorokinje koja je preživjela na otoku San Nicolas ostavilo je trajan dojam na povijest, književnost i kolektivnu maštu.
