Na užarenim beogradskim ulicama slovio je za jednog od najnemilosrdnijih prijestupnika. Vojisav Raičević, poznat i kao Voja Amerikanac, ozloglašen je po umiješanosti u brojna ubojstva, otmice i zasjede. Do danas je ostalo tajna gdje se nalazi.
Označen kao opasni psihopat u službenim kaznenim evidencijama, osumnjičen je za najmanje petnaest neriješenih ubojstava koja su se dogodila tijekom kaotičnog razdoblja 1990-ih. Navodno je njegovu umiješanost u te egzekucije pogodovala njegova povezanost s Državnom sigurnošću Srbije, kojoj je pripadao od početka devedesetih. Stekao je nadimak “gospodar smrti”.
Priča o ozloglašenom američkom vojniku u biti je priča o početku klana “America”. Raičević je tada okupio grupu od dvanaestak delinkvenata, uglavnom porijeklom iz Crne Gore, koji su prošli obuku u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dotični pojedinci, poznati po svojoj žestini, poznati su kao “Zemunci prije Zemunaca”. Aktivno su sudjelovali u iskorijenjivanju voždovačkog klana u kojem su bile značajne ličnosti poput Belog, Romea, Majmuna i Žuće. Osim toga, bili su umiješani u ciljana ubojstva novinara i političara u tom razdoblju. Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) Srbije službeno je priznalo ovu skupinu koju čine braća Raičević, braća Roganović i razni drugi suradnici.
Prema izvješćima, vjerovalo se da je Joca Amsterdam bio početni vođa klana kada je osnovan. No, navodno je napustio Srbiju zbog optužbi za umiješanost u ubojstvo Gorana Marjanovića Bombaše. Nakon Jocinog odlaska, Voja, koji se prije povezivao s talijanskom mafijom u Americi, ali se posvađao s pojedinim članovima, po dolasku u Beograd preuzeo je vodstvo klana.
Sredinom devedesetih Voja je imao primarnu ulogu orkestratora i egzekutora, au nekim slučajevima i izravnog nalogodavca gnusnih ubojstava. Pojedinci iz tog doba Raičevića su prikazivali kao iznimno lukavog, majstora prerušavanja koji se neprimjetno mogao transformirati u siromašnu jedinku ili ženku kako bi se približio zacrtanoj meti.
Legenda kaže da je američka vojska bila odgovorna što je Ćenta ucijenio mušku glavu na pozamašnu sumu od 80.000 maraka. Nakon toga se probio do Ćaldovića, gdje mu se Ćenta cinično narugao govoreći: “Jesi li ti počinio ubojstvo? Poštedi me smijeha, samo se dobro pogledaj!”
Malo je znao u to vrijeme, ali te će riječi na kraju dovesti do njegove smrti. Pouzdani izvori otkrili su da bi njihov sljedeći susret bio smrtonosan. Priča se da je Voja, zajedno s novinarkom Majom Pavić i kumom pjevačice Svetlane Cece Ražnatović, navodno izvršio ubojstvo Ćente u srcu Beograda.
U tom periodu Raičević je održavao blizak odnos s Milanom Đorđevićem Bombonom, koji je smatran Arkanovim kumom. Međutim, Arkan je gajio nesklonost prema Ćenti zbog činjenice da mu je Voja ubio i kuma i gardijskog pukovnika. To je dovelo do toga da Arkan osjeća veliku ljutnju prema Ćenti. Dok Ćenta i Jusa nisu osobito voljeli Arkana, među njima je ipak postojala određena razina poštovanja. Tome je uvelike pridonijelo i to što su oni, uz Ašanina, Ljubu i Giška (sada pokojnog), činili staru gardu čvrstih pojedinaca koji su svi zajedno radili u inozemstvu.
U razmaku od samo 25 dana, još jedan pojedinac po imenu Jugoslav Jugo Vučinić doživio je sličnu sudbinu, jer je bio meta i ubijen od strane atentatora na Glavnoj željezničkoj stanici u Beogradu. Ovaj tragični incident dogodio se dok je Vučinić čekao u predvorju i pogođen hicem u glavu. Povezanost atentata na Ćosovića i Jovanovića, uz ubojstvo Juga Vučinića, može se tražiti izravno u umiješanosti američke vojske.
Tražite pravdu za ženu, a zatim se nemilosrdno riješite njenog beživotnog tijela.
Nakon dvostrukog ubojstva Ćente i Maje, Voja se brzo našao na krivoj strani Juse i Arkana, koji su mu postali ljuti protivnici. Osim toga, tenzije su već bile velike između Amerikanaca i Surčinaca. Neslužbeno se doznaje da su utjecajni poslovni ljudi u Beogradu, u suradnji s visokorangiranim pripadnicima policije, isposlovali dogovor prema kojem je Voja morao otići. Jučer su Vojini nekadašnji suradnici Rogo i Bojan Petrović, zajedno s Ćentinim zetom Mišom Cvijetinovićem, oteli Voju, dokumentirali događaj i podvrgli ga brutalnoj torturi u pokušaju da iznude priznanje za Ćentino ubojstvo.
Pokretačka snaga iza Mišinih postupaka bila je duboko ukorijenjena želja za odmazdom, dok su druge dvije osobe imale aspiracije da preuzmu Vojine pozicije moći. Kako se navodi, Bojan je obuzdao Voju, a Rogo mu je ispalio četiri hica u rame, tjerajući ga na priznanje. Nakon toga, Misha Taiger mu je zadao smrtonosni hitac iz pištolja u glavu. Tvrdi se da je Bojan prije toga surađivao s Amerikancima koji su smaknuli Gorana Vukovića, čime je Petrović preuzeo kontrolu nad poslovima svog bivšeg suradnika. Od zlosretne 1997. godine Voja Amerikanac se vodi kao nestao, a za sobom je ostavio zapaljen džip i zagonetnu enigmu. Pojavila su se i nagađanja koja sugeriraju da je njegov nestanak možda orkestriran kao čin osvete od strane talijanske mafije sa sjedištem u Sjedinjenim Državama.
Iako Vojino tijelo nikada nije pronađeno, glasine sugeriraju da ga je zadesila jeziva sudbina, da su njegovi ostaci ili bačeni u dubine Dunava ili tajno pokopani na nepoznatom mjestu.
U potrazi za osvetom, Vojijevi drugovi krenuli su iskorijeniti sve pojedince za koje su vjerovali da su umiješani. Navodno je na tom popisu bilo dvadesetak osoba, među kojima su najpoznatiji Rogo, Petrović, Miša, Jusa, Badža, Šijan, Ašanin, Kundak, dvojica pukovnika policije i brojni drugi…
