Jedna takva priča dolazi iz ratom razorene Bosne i Hercegovine, gdje je italijanski novinar Franko Di Mare, obavljajući svoj posao izvještača, doživio susret koji će mu zauvijek promijeniti život. Među ruševinama jednog sirotišta, usred Sarajeva pod opsadom, ugledao je malu djevojčicu čiji su mu pogled i prisustvo probudili osjećaje koje nije mogao ignorisati.
Franko Di Mare, poznati italijanski novinar, u vihoru rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, doživeo je trenutak koji će mu zauvijek promijeniti život. Tokom novinarskog zadatka u razorenom Sarajevu, zatekao se ispred sirotišta pogođenog bombom. Među ruševinama i bolom, ugledao je malu djevojčicu u pelenama. Nije znao ništa o njoj, ali su mu njene oči u tom trenu rekle sve. Bez riječi, među njima je nastala neraskidiva veza.
- Djevojčica je bila Stela, tada beba, napuštena u ratnoj bolnici. Di Mare je bio svjestan da ne može samo proći pored toga prizora. U dogovoru sa tadašnjom suprugom Alesandrom, odlučuje da spasi dijete od pakla rata. Uz pomoć Crvenog krsta, započinje proces usvajanja. Time nije samo spasio jedan život, već je i svoj dobio novi smisao.
Godinama kasnije, Stela je izrasla u obrazovanu ženu, diplomiravši ekonomiju. Iako je njen život ostao van očiju javnosti, poznato je da su je roditelji čuvali u skoro potpunoj privatnosti. Di Mare, iako poznat po profesionalnom, smirenom stavu na televiziji, nikada nije skrivao emocije koje je gajio prema svojoj ćerki. Govorio je da mu je ona vratila vjeru u život, čak i u Boga. Imao je 35 godina kada mu se, kako je često znao reći, život okrenuo. Nije bio samo otac – postao je novi čovjek.
U svojoj knjizi pod nazivom „Ne pitaj zašto”, koju je objavio mnogo godina kasnije, opisuje susret sa Stelinim očima kao trenutak koji nije mogao da racionalno objasni. Ljubav koju je osjetio nije imala logično objašnjenje – jednostavno se desila. Kada ga je urednica zamolila da taj dio proširi, nije mogao. Napisao je samo ono što je osjećao. Na pitanje zašto je usvojio dijete iz Sarajeva, nikada nije imao precizan odgovor. Samo je znao da je to bilo ispravno.
Iako se njegov brak sa Alesandrom u međuvremenu završio, oboje su ostali posvećeni roditelji. Ljubav koju je osjećao prema Steli nadživjela je sve ostalo. U svojim kasnijim godinama, Di Mare je govorio o tome kako mu je taj trenutak očinske ljubavi promijenio pogled na svijet. Njegova priča nije bila samo o jednom usvojenom djetetu, već o ljudskosti, saosjećanju i snazi povezanosti koja ne poznaje granice porijekla.
- Di Mare je u svojim memoarima govorio i o sopstvenoj transformaciji. Iako rođen u Napulju, osjećao se dijelom Sarajeva, u kojem je proveo mjesece tokom rata. Ulice Bjelava, drvored Karađorđeve ulice, Baščaršija – sve to u njemu je ostavilo dubok trag. Usporedio je svoje emotivno sazrijevanje s ljubavlju koju su Sarajlije pokazivale prema svom gradu i međusobno jedni prema drugima. Ta iskustva su mu, kako kaže, bila najvažnija lekcija o ljudskosti.
Franko di Mare je preminuo 17. maja 2024. godine, nakon duge borbe sa mezoteliomom, teškom bolešću. Njegova smrt bila je posebno teška za Stelu, jer je izgubila ne samo oca već i čovjeka koji je uticao na svaki dio njenog postojanja. Do samog kraja, njihova veza ostala je neraskidiva.
Njegova priča je ostala zabilježena ne samo u knjizi, već i u srcima onih koji vjeruju da ljubav ne poznaje granice. Kada je govorio o sadržaju svoje knjige, naglašavao je da ne piše samo o romantičnoj ljubavi, već o svim vrstama ljubavi koje oblikuju čovjeka – prema djetetu, prema domovini, prema smislu života. Snaga volje i ljubavi, to je ono što je želio da prenese.
U tom duhu, Stela i danas nosi njegovo naslijeđe. Iako rijetko javno govori, njena priča je svjedočanstvo o tome kako jedan čin saosjećanja može stvoriti cijeli novi svijet. Franko di Mare nije samo usvojio dijete – usvojio je čitavu novu budućnost.
