Poznat po svojoj oštroj duhovitosti i nepokolebljivim uvjerenjima, Petar Božović je cijenjena osoba u glumačkom svijetu na ovim prostorima. Tijekom svoje slavne karijere neustrašivo je ogolio svoju dušu, rasvjetljavajući brojne kušnje i nevolje koje su isprekidale njegov životni put.
U jednom iskrenom intervjuu Petar Božović otvoreno je progovorio o razlozima razvoda od glumice Marine Koljubajeve, koja je tragično preminula 2004. godine. Jedan od glavnih faktora našeg rastanka bila je moja nesposobnost da se nosim s čestim pobačajima. Oduvijek sam žudio za obitelji i djecom, rekao je u jednom trenutku glumac. Godinama kasnije dao je više uvida u njihov odnos: Marina, koja je nažalost preminula prije tri godine, započela je svoju glumačku karijeru u seriji Neven, koja se nedavno ponovno emitirala. No, zbog trudnoće u drugom dijelu zamijenila ju je Neda Arnerić. Marina, zadivljujuća ruska ljepotica osunčanog tena, i ja imali smo različite poglede na osnivanje obitelji. Protiv mojih želja, prekinula je naše drugo dijete. Čvrsto sam vjerovao da brak bez djece nema pravu svrhu, jer je to značilo da jednostavno možemo uživati cijeli život, povjerio se glumac jednom prilikom časopisu Story. Uz to, Petar Božović je izrazio duboko poštovanje prema televiziji i otkrio ulogu koju je odbio.
U to doba televizija je bila nedavno otkriće, a postojale su samo Televizija Beograd i Televizija Zagreb. TV drame imale su mjesto od velike važnosti. Kad god bi neko sa televizije ušao u Atelje 212 i nekom od glumaca uručio scenario, to se doživljavalo kao posebna privilegija. Na kraju su počele nastajati i televizijske serije. Sve je to tada izgledalo sasvim obično. Glumci su imali mogućnost odbiti uloge u seriji zbog svojih obveza prema kazalištu. Osobno sam odbio ulogu u seriji “Salaš u Malom Ritu”. Tada smo radili na “Karamazovu” i ja sam dobio Aljošu. Imala sam dugu kosu i zamolili su me da je ošišam, što nisam bila voljna učiniti.
Prvotni plan je bio da tumačim njemački lik. Sjećam se da sam sjedio pokraj Branka Pleše, koji je ispričao nešto više o sebi, rekao: “Ja bih obrijao glavu i preuzeo ulogu”. Pomislio sam u sebi, iako to nisam izgovorio naglas: “Branko, odigrao si toliko uloga, možeš što hoćeš. U razgovoru za Kurir otvoreno sam priznao da je moj scenski nastup daleko od savršenog. Ono što je fascinantno je da smo svi u seriji “Više od igre” bili početnici. Bilo je to intrigantno iskustvo. Slobodan Stojanović, izvanredan pisac, napisao je nastavak pripovijesti, zalazeći u poraće. U svojoj ulozi ja našao sam se u Španjolskoj, portretirajući lik s blagom ideološkom pristranošću, različitom od raskoši koju pokazuju drugi likovi.
Često bi me ljudi prepoznali dok sam hodao ulicom. Prilično je zabavno prisjećati se tih dana, pogotovo s obzirom na to da sam bio i značajno lakši. (smijeh)
