Oliver Dragojević, poznat kao glas mora i bit Dalmacije, svojom je glazbom na izvanredan način izrazio duboke emocije. Njegove pjesme nastavljaju odjekivati među publikom, stječući s godinama još veću popularnost, posebice među mladima. Dok se uz njegovu ostavštinu vežu brojne priče, posebice u vrijeme izbijanja rata na našim prostorima, upravo je njegova glazba poslužila kao snaga ujedinjenja sukobljenih strana.
Oliver je rođen 7. prosinca 1947. u Splitu, a djetinjstvo je proveo u Veloj Luci na Korčuli, gdje je ljepota prirode utjecala na njegovo postojanje. More, masline i zričavci postali su sastavni dio njegova identiteta, a ta se bit odrazila i na njegovu glazbu. Njegova strast prema pjevanju počela je cvjetati u ranoj mladosti — počeo je pjevati kada je imao samo 5 godina.
- Estradu je počastio probojem 1967. na Splitskom festivalu, no pravi uspjeh doživio je 1975. s pjesmom “Ča će mi Copacabana”. Publiku je osvojio Oliverov glas koji je odzvanjao emocijama i mediteranskom draži. U godinama koje su uslijedile producirao je niz kultnih pjesama, uključujući “Molitva”, “Carica”, “Oprosti mi, Papa”, “Pismo moje”, “Vjeruj u ljubav”, “Nokturno” i mnoge druge. Čvrsto se držao svojih načela u svom profesionalnom i privatnom životu, uvijek težeći savršenstvu. Vjeran svojim korijenima i stilu, pjevao je na dijalektu, pobrinuvši se da u svakom nastupu bude prisutna bit Dalmacije.
Paradoksalno, bio je među najomiljenijim pjevačima na našim prostorima, ali je imao averziju prema pretjeranoj pažnji, gledajući slavu kao nešto sporedno, pa čak i opterećujuće.Nažalost, 29. srpnja 2018. svijet se oprostio od jednog od najistaknutijih umjetnika u povijesti glazbe. Oliver je preminuo u 71. godini nakon borbe s rakom pluća. Njegov odlazak stvorio je značajnu prazninu u srcima nebrojenih pojedinaca, ali njegova glazba opstaje, hvatajući bit mora, ljubavi i života za sve koji je čuju. Kako su izgledali njegovi posljednji dani?
Od vremena Olivera do njegovih posljednjih trenutaka njegova partnerica Vesna bila je njegova jedina nasljednica.Posljednja tri-četiri dana šutio je, jednostavno spavao. Do kraja je zadržao optimizam. Proveli smo cijeli dan s njim u bolnici. Pripremila sam mu ručak, dopustila mu da jede. To je bilo sve što smo mogli. Pustili smo mu njegove omiljene pjesme.
- Pravili smo se da se ništa neće promijeniti. Bilo je trenutaka kada su stvari izgledale malo bolje, pa malo gore. Nikada mu nismo rekli: “Sad je gotovo”. O kojim temama bismo trebali razgovarati? Naša obitelj je ujedinjena, bez sukoba. Nemamo dugova ni lista čekanja; sve je u redu Bio je miran, znao je da smo dobro, zaključila je Oliverova suprua.
Mjesec dana nakon smrti njezina supruga, primijetila je da je, koliko god se čovjek pokušavao pripremiti za najgore, potpuna priprema nemoguća, jer su neki gubici nepopravljivi.“Nemam riječi”, primijetila je Vesna. “Predviđali smo mnoge ishode, no nemoguće je biti spreman za svaku mogućnost. Shvatili smo kako će se stvari odvijati”, nastavila je, dodavši: “Nitko nikada nije progovorio, a zatim samo preminuo. Čovjek nestaje. To je točno. Oprost ne postoji”, izjavila je Vesna nakon toga. Kakav je doista bio kao pojedinac?
U suradnji s Yugopapirom 1983. godine dogodio se eksperiment u kojem su novinari jednog lista kontaktirali poznate pojedince da traže novac “na posudbu” ne otkrivajući njihov identitet. Oliver je bio jedan od kontaktiranih.Pjevač je odgovorio na sljedeći način:Novinar: Volim sve vaše pjesme; stvarno su divni!
Oliver: (oklijevajući) Hvala, hvala…Novinar: Mogu li postaviti pitanje? Kao predani obožavatelj s ograničenim sredstvima, biste li mi bili spremni posuditi nešto novca?Oliver: Prilično je zahtjevno. Međutim, kad bih mogao vidjeti tvoje oči, možda bih mogao podijeliti neke. Činiti to preko telefona otežava. Možda… Vidjet ćemo kad se nađemo… Pokušajte me nazvati kasnije; moj dom je trenutno prepun gostiju…
