Radica Vlahović, sestra ubijenog radnika obezbeđenja i čuvara osnovaca u OŠ “Vladislav Ribnikar,” Dragana Vlahovića (53), godinu dana posle tragedije, u razgovoru za Kurir podelila je neopisivu bol i tugu koju oseća i danas, kao prvog dana kada je do nje došla tragična vest da joj je brat stradao na radnom mestu koje je voleo i gde je bio voljen.
- U 53. godini života Dragan Vlahović, od milja zvani čika Dragan, postao je ličnost od značaja ne samo za djecu, već i za cijeli narod Srbije. Kobnog dana 3. svibnja 2023. vrijeme kao da se na trenutak zaledilo za sve.
Bio je čovjek koji je dobro poznavao svako dijete koje je pohađalo OŠ Ribnikar. Nije ih prepoznao samo po licima, već im je znao i imena i prezimena. Ovaj se čovjek prisjetio jedinstvenih iskustava i izazova s kojima se svaki učenik susreo tijekom svog boravka u školi, kao i istinske ljubavi koja je postojala među tim mladim pojedincima. Srdačno je pozdravio i oprostio se ne samo od učitelja i ravnatelja, nego i od roditelja koji su svoju djecu povjerili školi na čuvanje.
Dragana su djeca voljela, a on im je uzvraćao tako što je svako dijete znao po imenu. Sjećanje i spominjanje njega svakodnevica nam je, iako se život mora nastaviti onima koji ostaju. To je stalni podsjetnik na njegov utjecaj na naše živote, i tako će biti zauvijek. Radica je izrazio to mišljenje.
Uspomena na čika Dragana i njegovo držanje zauvijek će biti vezana uz ljupke titule poput “anđeo” i “čuvar”. Njegova sposobnost da bez napora stekne povjerenje i djece i odraslih učvrstila je njegov status simbola nepokolebljive dobrote, što je rijetka pojava u današnjem, često surovom i pustom svijetu. U pozadini okrutnih i ispraznih narativa, jedno ostaje sigurno – priča o anđelima i njihovom čuvaru iz “Ribnikara” stoji kao potresan i tragičan testament dobročinstva izuzetnih pojedinaca. Sestra ujaka Dragana rado ga se prisjeća kao sile bez premca, zrači pozitivnošću i uvijek je dobrog raspoloženja. Ovako ga je odlučila pamtiti, bez sumnje.
Usred mojih napora da održim sjećanje na njega živim, odsutnost njegove prisutnosti teško me opterećuje. Bilo je mnogo snova u kojima se on pojavljuje, ali tek nedavno mi se brat obratio u jednom. Dok mi je srce bilo ispunjeno radošću, preplavio me val tuge, podsjećajući me na njegov odlazak. Radica je te osjećaje izrazio dirljivim tonom.
U mom se snu pojavio s uobičajenim vedrim držanjem, ušao je kroz vrata i tražio našu jutarnju kavu. Trzaj stvarnosti jako me pogodio kada sam se probudila, shvativši da njega više nema. Ali istog sam jutra skuhao lonac kave i zaputio se do bratova počivališta. Kroz suze se oglasila sestra škole heroj na Vračaru, podsjetivši da se 3. maja navršava tačno godinu dana otkako smo izgubili ne samo čika Dragana, već i anđele: Anu Božović, Emu Kobiljski, Sofiju Negić, Maru Anđelković, Andriju Čikića, Bojanu Asović. , Angelina Aćimović, Katarina Martinović i Adriana Dukić.
Dok su odlazili, turobni veo spustio se na deset obitelji, zauvijek ih obilježivši tugom i neopisivom tjeskobom koja ih svakodnevno obuzima.Važno je podsjetiti da je Dragab Vlahović izgubio život dok je bio na dužnosti, na samom ulazu u školu.
On je bio prva žrtva mladog napadača koji je stigao u školu naoružan očevim vatrenim oružjem 3. svibnja 2023. Unatoč Draganovim naporima, nije uspio spriječiti uljeza da uđe u učionicu i počini gnusno djelo koje će zauvijek ostati urezano u sjećanju Srbije. Tog kobnog dana podnio je najveću žrtvu u pokušaju da sačuva živote nevine djece. Nažalost, ovom prilikom nije mogao zaštititi svoje voljene učenike.
