Žarko Laušević, istaknuta ličnost srpske kinematografije, pokazao je svoju ljubaznu narav i viteško držanje po povratku u Srbiju u svibnju 2014. Nakon dužeg petnaestogodišnjeg izbivanja, Laušević je iz Amerike doletio u beogradsku zračnu luku, dočekan s toplinom i divljenjem svojih obožavatelja i kolege podjednako.
Malo je poznato da je Laušević prije dolaska u Beograd otputovao u Crnu Goru kako bi vidio bolesnu majku. Naime, Žarko je prije prvog posjeta Srbiji otišao posjetiti majku Roksandu, koja živi u Podgorici i koja je teško bolesna. Godine 2013. Žarko je prvi put vidio svoju majku u potresnom susretu koji je na oboje ostavio dubok dojam. Roksanda je do posljednjih dana patila jer je žudjela vidjeti mlađeg sina nakon što je izašao iz zatvora i preselio se u Ameriku, gdje se uzdržavao kao slikar. Nakon Žarkove posjete, Roksanda je zaplakala od suza radosnica jer je uz ostalu djecu, Branimira i Branku, ponovno mogla vidjeti svog sina. Sagovornica Republike, koja je svjedočila ponovnom susretu, svjedoči da je Žarkova majka, unatoč teškoj bolesti, tog dana pronašla utjehu.
Svakodnevno svjedočiti Roksandi bio je težak zadatak, pogotovo jer je brojala dane i stalno se podsjećala koliko je prošlo otkako je “prodala dušu”, kako je nazvala Lauša. Žarkina majka izrazila je čežnju za sinom navodeći da ga nije vidjela točno 13 godina, četiri mjeseca i dva dana.
Roksandin sin Žarko dolazio je nekoliko puta kako bi je vidio prije nego što je preminula u prosincu 2016. Prisjeća se da je njegova majka uvijek izražavala želju da svi budu zajedno. Bila je najsretnija kad su svi bili prisutni, ali bi se brinula kao njegov otac kad ih nema. Također je pratila koliko je prošlo otkako su se posljednji put vidjeli. Roksandi su 2013. godine dogovorili susret sa Žarkom, no ona je već bila prilično bolesna. Kad je spomenula koliko je vremena prošlo otkako se zadnji put vidio, Žarko je primijetio da je njezina računica točna do dana današnjeg. Ovaj račun Žarko je 2016. podijelio s Glorijom.
Laušević je nakon posjete Crnoj Gori nastavio put prema Srbiji.
Unatoč velikoj nelagodi zbog medijskog interesa za njegov dolazak, glumac je pred novinarskim ekipama koje su ga budno pratile ipak uspio pružiti ruku pomoći problematičnoj gospođi. Dok je izlazio iz zračne luke s prtljagom u ruci, Lauševića je dočekalo najmanje deset novinarskih ekipa koje su ga neumorno pratile, a činile su ih novinarke, fotoreporterke i snimateljice. Unatoč njihovom nastojanju da ga natjeraju da progovori, Žarko je ostao odlučan u odluci da šuti i ne daje izjave. Lagano bi kimnuo i rekao “dobro” s blagim osmijehom kad bi mu se obratili, ali inače bi nastavio ići naprijed bez riječi. Kako ne bi uhvatili značajnije izraze njegova lica, fotografi i snimatelji snimili su ga iz daljine dok je hodao.
Dok je Žarka dolazila do aerodromskog parkinga, gdje su je čekali automobil i vozač, fotoreporter se iznenada spotaknuo i pao točno ispred glumca. Bez oklijevanja je brzo kleknuo i pružio lijevu ruku da joj pomogne ustati, što je ona sa zahvalnošću prihvatila. Čak se raspitivao kako se osjeća nakon pada, govoreći u njezino ime. Novinar koji je svjedočio incidentu posvjedočio je da je Žarko nastavio s takvom ljubaznošću, kako tijekom njihovog susreta u Beogradu, tako i u kasnijim interakcijama.
