Povišeni šećer u krvi stanje je koje može nastati zbog više čimbenika i može biti prolazno; međutim, ako se ne riješi, može napredovati do dijabetesa. Ono, što je itekako simptomatično je to, da sve veći procenat mlađih osoba dobija ovu tešku bolest……..
Postoje specifični simptomi koji služe kao upozorenje za ovo stanje. Dijabetes se manifestira kada tijelo ne uspije proizvesti dovoljno inzulina ili kada stanice neadekvatno reagiraju na inzulin, ometajući kretanje glukoze iz krvotoka u stanice.
Posljedično, to dovodi do nakupljanja glukoze u krvi, što može rezultirati nizom zdravstvenih komplikacija. Metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina je ugrožen, što potencijalno kulminira oštećenjem bitnih organa, živaca i krvnih žila. Značajan porast broja oboljelih pojedinaca povezan je s nezdravim izborom načina života i nedostatkom odgovarajuće tjelesne aktivnosti. Iako naslijeđe može igrati ulogu, izbor stila života ima značajan utjecaj. Osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, neuravnoteženu prehranu, podnose kronični stres ili se bave ograničenom tjelesnom aktivnošću su pod povećanim rizikom. Nadalje, određeni lijekovi i hormonalne fluktuacije mogu pogoršati ovaj rizik. Rani pokazatelji dijabetesa kojih treba biti svjestan mogu uključivati:
Pojačana žeđ povezana s čestim mokrenjem. Nenamjerni gubitak tjelesne težine popraćen trajnom glađu. Simptomi također uključuju umor, zamagljen vid i suhu kožu koja svrbi. Rane mogu sporo zacjeljivati, a pojedinci mogu doživjeti ponavljajuće infekcije. Dosljedno praćenje razine glukoze u krvi može olakšati ranu identifikaciju bolesti. Dijabetes tipa 1 nastaje kada tijelo ne proizvodi inzulin i uglavnom se javlja kod mlađih osoba. Liječenje zahtijeva svakodnevne injekcije inzulina. Nasuprot tome, dijabetes tipa 2, koji je najčešći oblik, javlja se kada stanice razviju otpornost na inzulin ili kada ga nema dovoljno. Liječenje se sastoji od kombinacije uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i lijekova.
Gestacijski dijabetes manifestira se tijekom trudnoće i obično nestaje nakon poroda; usprkos tome, povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u budućnosti. Osobama s dijagnosticiranim dijabetesom preporučuje se: češće konzumiranje manjih obroka tijekom dana; primijenite “prazno pravilo” za procjenu odgovarajuće količine unosa hrane; u svoju prehranu uključe izvore bogate vlaknima kao što su povrće, cjelovite žitarice i mahunarke; pobrinite se da lagana večera bude poslužena najkasnije do 20:30 sati; i razmislite o prikladnim međuobrocima prije spavanja, koji mogu uključivati jogurt, kefir ili lagane salate.
Potencijalne komplikacije koje proizlaze iz nekontroliranog dijabetesa mogu uključivati: hipoglikemiju; razni poremećaji oka kao što su retinopatija, glaukom i katarakta; oštećenje bubrega; infarkt miokarda i cerebrovaskularni incidenti; komplikacije povezane s dijabetičkim stopalom, uključujući gangrenu i neuropatiju; i erektilna disfunkcija kod muškaraca. Iako određene prirodne tvari mogu ponuditi potporu, ne bi se trebale smatrati zamjenom za liječenje. Najčešće preporučene opcije su: tinktura koprive, čaj od lista borovnice i zob kao napitak. Dodatno, trebalo bi razmotriti švedsku grenčicu (ako se uzima u preporučenoj dozi).
Uključivanje svježeg celera i mrkve u dnevne obroke također je korisno. Učinkovito upravljanje dijabetesom ovisi o održavanju zdravog načina života, redovitom praćenju i suradnji sa stručnjacima. Sigurno! Navedite rečenicu koju želite da ponovno stvorim. Smokve, plod stabla smokve, dugo su se smatrale simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov snažan okus, zdravstvene prednosti i kulturološka važnost čine ih ne samo vitalnom komponentom prehrane, već i središnjim dijelom raznih legendi i mitova. Ovaj će esej istražiti povijesni kontekst, prehrambene prednosti i kulturnu važnost smokava, naglašavajući njihov značaj u ljudskom životu kroz povijest. Podrijetlo i povijesno putovanje smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od osvita ranih civilizacija koje su nastale u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, dok su je Egipćani koristili u ljekovite svrhe. Naime, smokve se spominju u Bibliji i imaju važnost u brojnim religijskim i filozofskim tradicijama, predstavljajući život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički spisi pokazuju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Po svom nutritivnom sastavu smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Očaravajuća slatkoća smokava može se pripisati njihovom značajnom prirodnom sadržaju šećera, uz značajnu količinu kalija, koji je vitalan za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Osim toga, smokve su značajan izvor vitamina K, ključnog za očuvanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6 koji doprinosi kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Naime, smokve karakterizira visok sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti približno 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, što pomaže u probavi i smanjuje razinu kolesterola.
