Konak obitelji Džinović na Senjaku jučer je odjekivao zvucima zanosne glazbe i veselog veselja.
Haris je upriličio svečano druženje s prijateljima i kolegama povodom obilježavanja Bajrama, a radostan ambijent vidjeli smo i na društvenim mrežama.
Đina, Kan i Haris srdačno su pozdravili goste i uživali u prekrasnoj kombinaciji dobre glazbe, odličnog društva i vesele atmosfere koja je potrajala do ranih jutarnjih sati.
Ranoranivši u velebnu vilu na Senjaku, među prvima se oglasila pjevačeva bliska prijateljica Svetlana Ceca Ražnatović.
Skromno prebivalište obitelji Džinović pokazalo se dovoljno prostranim da primi sve prisutne, a folk diva se oglasila i na društvenim mrežama te zajedno s Harisom podijelila dirljiv video u kojem je izrazila svoje emocije.
Ceca je radosno ispričala kako ona i njen dragi obilježavaju Bajram, zahvalivši se na dobrobiti i sreći svih. Haris joj je, neprestano nasmiješen, nježno poljubio obraz. Dok su šetali ispred vile, zrak je ispunjavao zvuk Harisa koji je pjevao svoju popularnu pjesmu: “Ja sam lišen posjeda, a i ti si toga svjestan. Možda će pokušati otkriti identitet tvog spavajućeg partnera, ali ja ostajem ravnodušan jer ponovno nalazim utjehu u svojoj samoći…
Bilo je rašireno uvjerenje da su te riječi i ritmovi bili posebno namijenjeni njegovoj bivšoj supruzi, Melini.
BONUS TEKST;
U prostranstvu vremena i prostora, gdje se svjetlost i tama isprepliću poput niti u tkanju života, leži priča koja se proteže kroz beskonačnost. To je priča o avanturi, ljubavi, gubicima i ponovnim rođenjima. Kroz ove riječi putujemo kroz nepregledne prostore uma i duše, istražujući dubine i visine ljudskog iskustva.
Na početku svega, u trenutku kad su se prvi atomi stvorili, rođen je sjaj zvijezda koji je obasjao prazninu prostora. Iz te svjetlosti rađali su se galaksije, planete, zvijezde, i svi oblici života koji su ih naseljavali. U tom dalekom kutku svemira, na malenom plavom planetu po imenu Zemlja, dogodilo se čudo života.
Na Zemlji, pod plavim nebom i zelenim livadama, rađali su se ljudi – čuvari tajanstvene vatre svijesti. Njihove su priče ispisivane kroz vjekove, od pećinskih crteža do digitalnih svjetova, od prapovijesti do dalekih svemirskih kolonija. Svaka epoha nosila je sa sobom svoje heroje, legende i mitove, dok su ljudi istraživali granice svoje mašte i spoznaje.
Kroz uspone i padove civilizacija, kroz ratove i mir, kroz osvajanja i propasti, ljudi su gradili mostove preko provalija nepoznatog, ploveći oceanima mogućnosti i snova. Njihove su se duše ogledale u umjetnosti, znanosti, filozofiji i religiji, tražeći odgovore na večna pitanja postojanja i smisla.
U labirintu ljudskih sudbina, susrećemo junake koji su se borili protiv vjetrenjača vlastitih strahova i sumnji, koji su se uspinjali na vrhove neosvojivih planina i spuštali u ponore tmine. Njihove su priče poput svjetionika u noći, usmjeravajući putnike na putu ka istini i svjetlu.
Kroz ljubav i prijateljstvo, kroz patnju i radost, ljudi su otkrivali snagu koja leži u zajedništvu i saosjećanju. Njihova su srca postajala poput otvorenih vrata, dozvoljavajući ljubavi da uđe i oblikuje njihov svijet. Kroz nježnost dodira i toplinu osmijeha, ljudi su pronalazili svoj dom u očima drugih.
I dok se kotač vremena neprestano okreće, dok se svijet oko nas mijenja i evoluira, ostaje istina da smo svi mi povezani nitima sudbine, da dijelimo isto nebo i isto sunce, da smo svi putnici na istom brodu zvani Zemlja. I kroz sve što dolazi i prolazi, kroz sve što jest i što će biti, ostaje nada da će ljubav i svjetlo uvijek pobijediti tamu, da će ljudi uvijek pronaći put ka istini i da će priče koje ispisujemo biti svjetionici koji osvjetljavaju put budućim generacijama.
