– Prodaja djece je i više nego isplativ biznis, a jako rijetko oštećeni roditelji mogu da istjeraju mak na konac. Jednostavno, ta maafija je toliko uvezana, i radi dobro svoj posao da nema šanse da ih otkrijete i raskrinkate na bilo koji način. Slijedi jako emotivna priča jedne majke.
Mnogo godina kasnije, majka je imala neočekivani susret sa ženom koja je doživjela nevjerojatno sličnu situaciju. Na njihovo iznenađenje, otkriveno je da ne samo da su mladići imali iste dijagnoze, već su bili i biološka braća i sestre. Do ovog otkrića došlo se sasvim slučajno, jer su naletjeli na istinu koju im je Centar za posvojenje namjerno skrivao. Unatoč tome što su bili upoznati s ozbiljnim psihičkim i fizičkim oboljenjima u biološkoj obitelji djece, Centar je ovu informaciju odlučio prešutjeti. Iako tvrde da ne žale, ne mogu a da se ne zapitaju zašto nikada nisu bili obaviješteni o istini.
Vlatka Ozimec, čiji sin Marko danas ima 21 godinu i suočava se s raznim fizičkim i psihičkim poteškoćama, prepričala je trenutak kada su liječnici potvrdili poteškoće u razvoju njezina djeteta. Poduzevši hitne mjere, obratila se varaždinskom Centru za socijalni rad kako bi ih obavijestila o situaciji. Začudo, u centru su je uvjeravali da dijete mogu primiti natrag. Za Vlatku je bilo otkriće kada je shvatila da je tim koji je bio uključen u proces posvojenja imao veliko znanje o socijalnom radu i prije rođenja njihove djece.
Nakon pet mjeseci, neidentificirana majka, koja je radije sačuvala svoju anonimnost pred kamerama, otkriva da su problemi počeli isplivati na površinu s njezinim posvojenim sinom.
- Nakon posjete bolnici dobili smo krajnje sumorne prognoze. Liječnici su nas obavijestili da će biti potpuno onesposobljen, da neće moći hodati ni govoriti, u biti sveden na beživotno biće. Moje emocije nije izjedao bijes, nego preplavljujući osjećaj jada. Osjećao sam se jadno jer su medicinski stručnjaci uspjeli od nas prikriti tako porazne informacije. Ove osjećaje izrazila je majka koja je usvojila dječaka, tijekom intervjua za televizijski program.
Prije nepunih godinu dana ove dvije žene spojila je ruka sudbine. Otkrivajući užasavajuću istinu, dokumenti otkriveni među bolničkim nalazima otkrili su da je centar za posvajanje bio svjestan podrijetla dječaka iz teško pogođene obitelji, fizički i psihički. Unatoč tom saznanju, donijeli su svjesnu odluku da to sakriju.
Kad je Marko imao samo mjesec dana, Vlatka Ozimec ga je prvi put s ljubavlju zagrlila. Centar za socijalni rad u Varaždinu obavijestio ih je da su primili novorođenče kojeg se odrekla biološka majka.
Vlatka Ozimec pripovijeda: “Uvidom u medicinsku dokumentaciju pribavljenu tijekom procesa posvojenja, uvjerili smo se u izvrsno zdravstveno stanje djeteta, što je preduvjet za nastavak posvojenja. U dokumentaciji je čak stajalo da je Apgar rezultat savršenih 10/10. No, čim je dijete s mjesec i pol stiglo u našu skrb, postalo mi je jasno da nešto nije u redu.
Ubrzo nakon toga, njezine su sumnje potvrdili medicinski stručnjaci.
Nakon kontakta s CZS-om i prenošenja situacije neočekivano su me obavijestili da mogu vratiti dijete. Vijest je bila toliko šokantna da se činilo kao da sam kupio pokvarenu salamu u trgovini i sada je moram vratiti. Unatoč poteškoćama i neizvjesnostima koje su pred nama, već sam uspostavila emocionalnu vezu s djetetom. Odlučna da se suočim sa svim izazovima koji nas čekaju, prihvatila sam ovu odgovornost i obećala da ću se boriti za dijete. Čvrsto vjerujem da zajedno možemo postići velike stvari. Ova hrabra majka dijeli svoje viđenje stvari.
Prije manje od godinu dana, Marko je slučajno susreo neidentificiranog brata i majku, što je dovelo do razvoja njihovog odnosa.
Anonimna majka, koja je strpljivo čekala dvije godine nakon 18. rođendana svog sina, slučajno je upalila televizor. Na svoje zaprepaštenje, ugledala je dijete koje je nevjerojatno nalikovalo njezinom. Pogođena nevjericom, nije mogla a da ne pozorno sluša riječi koje je izgovarala žena na ekranu. Ovaj neočekivani susret potaknuo ju je da konačno posegne za rukom i kontaktira majku djeteta kojoj je upravo svjedočila na televiziji.
O moj Bože, on ima još četvero djece koja će doći poslije njega. Upravo u tom trenutku, svi aspekti njihovih osobnih narativa su se spojili, dovodeći obje osobe do iznenadne spoznaje: agencija za posvajanje, preko koje su primili djecu u svoje živote, namjerno je prikrila ključni detalj – veliku vjerojatnost da djeca pate od teških bolesti.
Po dolasku u Centar na potpisivanje papira za posvojenje, majka je obaviještena da mora pričekati da njezin sin navrši 18 godina kako bi saznala ima li braće i sestara.
Početak značajnih zdravstvenih problema počeo je već u dobi od pet mjeseci.
- Prema riječima majke, po našem prvom dolasku u bolnicu Rebro je poslalo službenu poruku Varaždinu centra, koji je potom proslijedio svu potrebnu dokumentaciju. Međutim, igrom sudbine ti su papiri završili kod mene. Ne znajući za njihov sadržaj, pretpostavio sam da su to jednostavno bolnički nalazi. Tek nakon tri mjeseca, kada je dijete ponovno primljeno u bolnicu, konačno sam odvojio trenutak da pregledam papire. U tom sam trenutku u potpunosti shvatio prirodu dokumenata u omotnici.
Uvidom u dokumentaciju Centra za socijalni rad otkrila je istinu. Ti su dokumenti bili prikladno smješteni uz omotnicu s bolničkim nalazima. Upravo je 2005. godine, neposredno prije petog poroda, biološka majka ovih mladića bila na pregledu.
Prema riječima liječnika, ženi je dijagnosticirana blaga mentalna retardacija i podvojena osobnost. Socijalni radnici također su dali svoje mišljenje, zajedno s dokumentiranim dokazima koji govore da je žena beskućnica, da nije svjesna svojih postupaka i da je bila izvor šoka za obitelj. Majka dodaje: “Bože, imali smo još četvero djece prije njega.
Vlatka Ozimec izražava osjećaje prevarene, marginalizirane i ožalošćene, unatoč tome što je dragovoljno prigrlila život koji vodi. Priznaje goleme poteškoće kroz koje su prolazili ona, njezino dijete, obitelj, baka i djed te prijatelji tijekom godina. Teret koji nosi nije samo njezin, već ga dijeli sa svojim najmilijima.
Odvjetniku je dostavljena sva dostupna dokumentacija. “Moralna je i zakonska dužnost priopćiti svoje zdravstveno stanje, osobito u situacijama kada postoje značajni medicinski dokazi koji upućuju na značajne izazove i zdravstvene probleme”, navodi odvjetnik Nino Ćosić. Nadalje naglašava da je varaždinski CZS u tom smislu napravio značajan propust.
Bilo bi u redu posvojiteljima dati potrebne podatke…
Očitovanje i povrat zatraženi su i od Hrvatskog zavoda za socijalni rad i od nadležnog ministarstva. Dok se hrvatsko ministarstvo oglasilo povodom ovoga, u Zavodu za socijalni rad odbili su iznositi bilo kakve detalje o konkretnom slučaju. Tijekom svih ovih godina sustav nikada nije uzeo vremena za razmišljanje o njihovoj dobrobiti ili o tome kako sve uspijevaju podnijeti; međutim, telefonski poziv koji ih je povezao prije manje od godinu dana dao im je dodatnu snagu.
Druga majka kaže: “Da se Vlatki nešto dogodi, bila bih tu da podržim Marka.
Prema njihovoj izjavi, postojećem smještaju koji se nudi nedostaju određeni bitni elementi koji su potrebni osobama s višestrukim invaliditetom.
Majka posvojenog dječaka razmišlja o dubokoj zahvalnosti koju osjeća što ima dijete koje će biti uz nju u starosti, pružajući joj utjehu i brigu. Priznaje da će ovo dijete postati njezin jedini izvor podrške i dok se nada da će oni biti ti koji će joj ponuditi čašu vode, moli se da nikada ne moraju iskusiti poteškoće i bol koji često dolaze sa starenjem .
Nakon tri mjeseca šutnje institucija do kojih je došao njihov odvjetnik, došli su do točke kada su spremni pokrenuti sudski postupak.
- Vlatka Ozimec strastveno ističe svoju želju za istinom i pravdom. Čvrsto vjeruje da treba odgovarati za postupke koji su utjecali ne samo na nju i njezino dijete, već i na bezbroj drugih obitelji koje su prošle slične okolnosti. S nepokolebljivim uvjerenjem, ona moli uključene pojedince da preuzmu odgovornost za svoje postupke.
